Čak i političarima treba honorirati dobru rađu
Piše: Božo Krajina/ Tomislavcity
Jednoga lijepoga i sunčanoga dana – stereotipni početak dječije pismene zadaće o nekakvome događaju je dobar početak priče o onima na vlasti i njihovim kritičarima.
Dakle, toga dana sam pješačio gradom i uživao u toplome danu i višku vremena, kada mi se nigdje ne žuri. Onako, s noge na nogu i gledam, ljudi povlače horizontalnu signalizaciju, iscrtavaju pješačke prijelaze. Lijepo to izgleda i gdje je već osvježeno, pravo ukrašava grad. S noge na nogu, i sustiže me poveća skupina tinejdžera. I baš komentiraju radove u tijeku. Nisam prisluškivao, morao sam čuti jer se komentira glasno i samouvjereno, kako i priliči mladosti. Veselo je to bilo slušati do trenutka kada je počela negativa. Da nije mladolika glasa, pomislio bih da slušam svoje vršnjake od prije nekoliko godina. Odavno nisam čuo kako ovo nije boja nego kreč i da će se već sutra izbrisati. Prije dvadesetak i više godina tako nam se i događalo, a signalizacija se osježavala prije Dana Nikole Tavelića i bogme – izbora.
Mladi ponavljaju priču nas starijih, Nakon što se svi složiše da „ovo ništa ne valja“, jedno pridoda da se to radi jer će za koji dan izbori. Problem je što priča ne vrijedi. Već godinama naše ulice izgledaju, u najmanju ruku, sasvim pristojno, a boja na asfaltu je postojana. Druga netočnost su skori izbori, jer aktualni načelnik Buntić je tek prevalio polovicu mandata, pa s te strane ne bi trebao ništa raditi, a ipak radi. Kakve pojačane aktivnosti sprema, vidjet ćemo u izbornoj godini.
Ono što mene odavno muči je da svi oni koji se bave javnim poslom najviše vole neargumentirane kritike. One im dođu gotovo kao pohvale. Kada se čuje more prigovora od kojih je većina neutemeljena i banalna, onda, da sam ja na vlasti, samo bi ih ponovio i među njih ubacio i ono što sam loše napravio, pa sve to lako opovrgnuo. Ono loše bi se samo utopilo u neargumentirano.
Eto prilike da me opet napadnu oni koji će u sve ovo učitati kako branim političare.
Branio, ne branio, isto mi se laća.
A sada bih se vratio na uređenje ulica i potrebe stanovnika i prolaznika. Ulice su, dakle, lijepe i lijepo iscrtane. Iskoristit ću priliku i zatražiti da se jedna ulica malo poružni, a učini sigurnijom. Ulice poružnjuju uspornici (ležeći policajci), to je činjenica. Međutim, dok god nam se ne promijeni svijest, na mnogim mjestima su oni nužno zlo. Ovaj put ću se založiti za postavljanje još jednog uspornika u Ulici bega Kopčića, onoj od bivše robne kuće. Uska ulica, jednosmjerna, vrlo prometna i ograničenje 30. Budući da ovu ulicu često koristim svjedok sam previše prometnih nezgoda. Za sada nezgoda, a pitanje je kada će to biti nesreća. Mnogi su završili u betonskom zidu obiteljske kuće zbog nepoštivanja ograničenja od 30 na sat.
Za uspornik ne čekati izbornu godinu. Stanari ulice će valjda znati honorirati.