Nalazimo se u mjesecu listopadu, mjesecu u kojem je trener Tomislava, gospodin Duško Vranešević prošle godine preuzeo tada uzdrmani, pa čak i potonuli, HNK Tomislav.
Nakon toliko napisanih članaka, kolumni i osvrta, još uvijek se dotičemo prošle sezone u kojoj je Tomislav krenuo sa 6 uzastopnih poraza. Zapravo, razlog zbog kojeg se stalno vraćamo na prošlu sezonu je uzorak i usporedba s onim što smo doživjeli u ovoj sezoni.
Nakratko ćemo zaviriti u prošlost i prisjetiti se kako se Tomislav zapravo uspio iščupati iz crnila i izići kao pobjednik.
Nije bilo lako, ni tadašnjim igračima a ni Upravi koja je od samog početka bila na udaru kritika svojih navijača. Rekli bi smo da su kritike bile opravdane, iako su do slabih rezultata doveli i drugi čimbenici na koje se nije moglo utjecati.
Na početku prošle sezone Uprava je na jedan način poslušala glas javnosti, kada se oslonila na domaće igrače, domaće trenere i stručni stožer, ali neiskustvo i manjak kvalificiranosti doveo je do toga da se morao dovesti iskusan trener i izbor je pao na Duška Vraneševića.
Konačan rezultat nam je poznat, a u ovom tekstu više ćemo se dotaknuti načina na koji je uspio, što to on ima, a njegovi prethodnici sa sličnim kadrom nisu uspjeli.
Korekcija i perfekcija
Sigurno nije bilo lagano ni ugodno doći na klupu kluba koji u šest kola nije znao za bod, a kamoli za pobjedu. Svjestan je bio Duško u kakvu se avanturu upušta i kakav je izazov pred njim. Vraneševićev potez preuzimanja Tomislava možemo protumačiti pojmom “pile naopako” – svjesno stupanje u rizik bez garancije za uspjeh.
Mogao je, sada već jednogodišnji šef stručnog stožera HNK Tomislava, odbiti ponudu poljuljanoga Tomislava, ali izazov je bio prevelik i eventualni uspjeh značio bi njegovu potvrdu mladog i ambicioznog trenera. Trener koji teži perfekciji uspio je, prije svega svojom upornošću i posvećenošću poslu, podići standarde u klubu.
Njegovim dolaskom roster (izbor igrača) većim dijelom ostao je isti ali igrače kojima je raspolagao iskoristio ih je na najbolji mogući način. Pod njegovom palicom Tomislav je dobio kontinuitet i kulturu pobjeđivanja, dobro, ne možda nužno pobjeđivanja ali ustalilo se pravilo neprosipanja bodova.
U svakom polju na terenu imao je igrača koji je nosio svoju ekipu, u svakoj utakmici ekipa je izbacivala pojedinca koji je briljirao, a uz sve to imao je ekipu koja je bila homogena i to je ono što je Vraneševića krasilo, korekcijom do perfekcije. Titula trenera kola u Prvoj ligi F BiH koju je u prošloj i ovoj sezoni ponio nekoliko puta, potvrda je svega navedenoga.
Bitnost
Pojava i dovođenje Duška Vraneševića u HNK Tomislav jedna je od bitnijih poteza Uprave kluba. Njegovim dolaskom ekipa je napredovala u psihološkom aspektu, na voljnom momentu ali i na samoj ozbiljnosti i pristupu. S vremenske distance od godinu dana možemo konstatirati da su HNK Tomislav i Duško Vranešević kliknuli i napravili jedan vid simbioze.
Klub s vrhunskim uvjetima dobio je čovjeka koji je ambiciozan i uporan. Usudili bi se reći da je HNK Tomislav bio kraljevstvo koje bilo urušeno, koje nije imalo jasno vođenje i strategiju. Tomislav je dobio svog kralja koji je ispravnim pristupom jasno tražio od svakog svog čovjeka maksimum i upornim radom i dosegnuo maksimum.
Tomislav od dolaska Vraneševića broji sretne dane, temelji su postavljeni, svakim danom rastu više i više, baš onoliko koliko ovo mjesto, klub i ljudi koji vole nogomet i zaslužuju.
Nadati se da će se stabilnost kluba i uspjesi nastaviti i dalje na radost svih ljubitelja nogometa u Tomislavgradu i šire.
Mario Jakovljević/Tomislavcity