Dvije policijske škode su dobile novi posao i postale presretači. Napunjene radarima i kamerama nova su stvarnost na cestama naše županije. Negdje drugo smo se već susretali s presretačima. Blago onima koji se nisu susreli.
Ovo je još jedna nova stvarnost za sve vozače i trebala bi poboljšati sigurnost na našim cestama.
Čitam policijsko izviješće u kojemu stoji da smo prošli mjesec imali više prometnih nezgoda u odnosu na mjesec prije i u odnosu na isti mjesec prošle godine. Sve to, unatoč svim kontrolama i kažnjavanjima.
Među vozačima, a svi smo vozači i suputnici tema su presretači i što će oni raditi. Tako, kažu, policija je razmještanjem kamera gotovo iskorijenila neregistrirana vozila, pa je sada novi korak, uz lov na neregistrirane i stalni posao s nadziranjem brzine, gledati, ako ne dokinuti, onda umanjiti korištenje mobilnih telefona tijekom vožnje. I nisam još uvijek naišao niti na koga da ima zamjerku i da će pokušavati opravdati ovu vrlo naopaku naviku, kažu gotovo jednako opasnu na cesti kao i alkohol.
Druga je navika, nevezanje pojasom, već crvena krpa za mnoge. Koliko nas „iritira“ i „smeta“ pojas pokazatelj je naša legendarna, balkanska inventivnost da to izbjegnemo. Više je načina da se to izbjegne. Do danas je manji problem bila policija i kazna, a veći vozila s dosadnim zujalicama ako pojas ne utaknete. Ruku na srce ni sam nisam baš uredan u tome sigurnosnom dijelu, iako sam svjestan da nitko to nije izmislio da bi mene gnjavio, već da je to dobro za ne daj Bože. Tako su mi upućeniji od mene udijelili nekoliko savjeta. Prvi savjet je da utaknem pojas, ali ne preko prsa i trbuha, već iza leđa. Drugi je da ima po trgovinama u prodaji lažni utikač. Utakneš ga, ne zuji, zaboravi, živa zgoda. Ima tu i dodatak Dine Mehmeda Mujkića, majica s nacrtanim pojasom. Samo treba pripaziti pa kupiti majicu za vozača, a ne suvozača.
Velika većima, kojoj i sam pripadam se izjasnila da se obavezno veže kada putuje izvan naše općine. A što će mi po našim cestama? Ispada da je automobilska industrija izmislila pojas da bi policija imala još jedan razlog za kažnjavanje, a ne poradi sigurnosti putnika. Ako je ipak poradi sigurnosti, čini mi se sasvim mogućim da stradam na našoj cesti kao i na, recimo posuškoj ili livanjskoj. Jedan moj malo ugojeniji prijatelj je ponudio i svoj argument protiv pojasa. Kaže kako ga on toliko pritiska da ga zaboli trbuh. Možda bi njega i slične trebalo osloboditi obaveze korištenja pojasa jer on ima prirodni amortizer ispred sebe, na vlastitom tijelu. Ali čisto sumnjam da bi zakonodavac imao razumijevanja.
Pa nemojte baš i po ulicama, tko će se vezati …vazda…
Osobno sam svjestan koristi pojasa i neću se baviti varkama i nadmudrivanjima s policijom, što ne znači da ću se baš po gradu vezati. Jednostavno je teško iz glave izbiti lošu naviku. Ali kao što su mi kazne iz glave izbile mnoge loše navike, tako će sigurno i ovu. Ako i kada se to dogodi, neću rogoboriti. Policiji da bi reč rekel.
Eto, obećah kako ću se odnositi prema toj novoj stvarnosti. Ali, u raspravama se nismo mogli složiti kuda će sve presretači operirati? Hoće li samo po otvorenim prometnicama ili i po gradskim ulicama? I tu su dvije strane kao ovnovi na brvnu. Jedni kažu samo po prometnicama, a drugi i po gradskim ulicama. A to je važna stvar. Iz policije ne objašnjavaju. Doduše i nismo pitali. Zgodnije je ne pitati i raspravljati, a vrijeme će pokazati tko je bio pametniji i upućeniji.
Znat ćemo kada kazne počnu dolaziti, nekome s ulice, drugome s prometnice.
Znat ću i sam, ako se ne opametim.
Ipak ne mogu odoljeti. Policijo, hoćete li baš i po ulicama…