Polusezona Prve lige FBiH je iza nas. Utakmica s Gradinom u posljednjem kolu na domaćem terenu bila je jako bitna za sve, ne samo za igrače.
Svjesni su bili treneri i jedne i druge ekipe s kakvim se problemima suočavaju, s obzirom da i jedna i druga ekipa muči muke s ozljedama. Tomislavu je to problem već nekoliko kola, ali o tome nešto kasnije.
Jasno se moglo vidjeti na licima domaćih igrača da u ovu utakmicu žele ući što bolje i što ozbiljnije, da se pred svojim navijačima, koji su ih došli bodriti po jako hladnom vremenu, oduže i polusezonu zaključe na najbolji mogući način. Tomislav je svladao petoplasiranu Gradinu, stavio tri boda na konto i rasterećen otišao na zasluženi odmor.
Nakon odigranih 15 kola, momčad Duška Vraneševića nalazi se na sedmom mjestu s 23 boda, četiri boda manje od trećeplasirane Budućnosti, mjesta na kojemu je Tomislav mogao završiti svoju polusezonu i okruniti je s nevjerojatnim uspjehom.
Ako pogledamo unazad kroz ovih 15 kola vidljivo je dosta pozitivnih stvari, konkretno, u igračkom smislu, pa i u administrativnom, mogli bi smo reći. Jasna vizija i odlučno selektiranje igrača dalo je opravdanog povoda da Tomislav može biti uz rame tuzlanskoj Slobodi i Stupčanici iz Olova.
Velika većina navijača Tomislava i onih koji prate Prvu ligu smatrali su, kako bi to Englezi rekli, “Dark horse” klub koji bi mogao biti ugodno iznenađenje.
Vratimo li se na početak sezone i prisjetimo se da je Tomislav u prvih pet kola upisao 8 bodova i ne samo to, objektivno gledano Tomislav je imao jasnu i prepoznatljivu igru koja je bila napadački orijentirana. Iz utakmice u utakmicu igra je bila sve bolja pri čemu su bili vidljivi određeni automatizmi koje je Tomislav usavršio.
Ne treba zaboraviti ni dvije odlične utakmice u kupu, gdje su izbacili Bratstvo, a u drugom kolu su ispali od susjeda, premijerligaša Posušja, tek nakon izvođenja jedanaesteraca. I u toj utakmici Tomislav je pokazao da se radi o ozbiljnoj ekipi, koja ne odustaje od svoje igre bez obzira što je na drugoj strani bio klub koji se natječe u elitnom rangu BiH nogometa.
Vrijedi se prisjetiti i pojedinih utakmica u kojima je Tomislav trebao uzeti sve bodove, pa bi i njegov bodovni saldo mogao biti znatno deblji.
Uzet ćemo u obzir utakmice s Čelikom, Gornjim Rahićem, Zvijezdom i Simm Bauom. Utakmice su to u kojima je Tomislav, na papiru bio favorit i morao uzeti puni plijen.
U utakmici s Čelikom u Zenici, Tomislav je zasigurno odigrao najbolje prvo poluvrijeme otkada se natječe u ovom rangu. Imali su dva gola prednosti u prvih 45 minuta, igrali superirorno, ali nažalost utakmica je završena podjelom bodova. U utakmici s Gornjim Rahićem, Tomislav je imao inicijativu svih 90 minuta ali nažalost mreže s obje strane su mirovale. U utakmici na domaćem terenu protiv Simm Baua, u jako teškim uvjetima za igru, Simm Bau se bolje snašao i postigao čak pet pogodaka i odnio sva tri boda.
Treba istaknuti činjenicu da Tomislav u ovim utakmicama nije bio nadigran, nego je manjak sportske sreće možda pravi izraz za rezultate utakmica.
U jednom trenutku izgledalo je kao da je otvorena ambulanta na gradskom stadionu, jer kada se uzme broj ozljeda koje je pogodio momčad trenera Vraneševića onda možda dolazimo do odgovora zašto Tomislav u drugom dijelu prvenstva nije bio konkurentniji i produktivniji. To je zasigurno jedan od razloga, ali je li to bio jedini problem?
Ne treba zaboraviti činjenicu da je HNK Tomislav jedna od najmlađih, ako ne i najmlađa ekipa u ovoj ligi, pa je možda i to u jednu ruku razlog zašto se u nekim utakmicama gdje je falila doza iskustva nije došlo do pobjede.
Također, mnogo pozitivnih stvari vidjeli smo u prvom dijelu polusezone. Do samog kraja Tomislav je bio najbolja gostujuća momčad. Za to cijela momčad zaslužuje pohvale. U prvom dijelu sezone u napadačkom segmentu Ivan Mihalj je prezentiran u jako dobrom svjetlu što je omogućilo treneru Vraneševiću rotiranje s Banovićem. U obrambenom smislu stoperski par Radoš – Ćerdić pokazao je veliku čvrstoću ali i bitnu ulogu u organizaciji napada i iznošenju lopte.
Kada podvučemo crtu i sagledamo svih 15 kola, možemo reći da je Tomislav imao i više nego solidnu polusezonu iza sebe. Stalni rast broja gledatelja na tribinama pokazao je da je prepoznat trud i ambicije ove ekipe i da se to poštuje. Mlada navijačka grupa daje dodatni štih kvalitetnom navijanju pa je i u tom segmentu napravljen pomak. Mjesta za napredak sigurno ima i nedvojbeno je da će u ovom razdoblju svatko na svom polju jasno detektirati određene slabosti i napraviti iskorak ondje gdje je potrebno. Naravno, natjecateljske ambicije treba pratiti i financijski, pa uključivanje lokalnih gospodarstvenika u rad i financiranje kluba predstavlja nasušnu potrebu. Također, za očekivati je i od naših ljudi u inozemstvu, koji su podigli vlastite firme i kojima poslovi dobro idu, da prepoznaju bitnost trenutka i potrebe podrške Tomislavu kako bi i osigurao sudjelovanje u ovom rangu natjecanja i tako na najbolji način promovirao naš kraj.
Mario Jakovljević/Tomislavcity