U naselju Ledenice Gornje nadomak Gradačca živi 30-godišnji Ismet Mujić, otac dvoje djece, suprug i poljoprivrednik, piše agroklub.ba. Poznanici kažu vrijedan, pošten i uslužan, ali, prije svega, čovjek. Prije dva desetljeća na imanju Mujića počela je ozbiljna poljoprivredna proizvodnja, a od 2010. godine primarna djelatnost su usluge u poljoprivredi. Danas za svoje potrebe obrađuju površinu od oko 35 hektara na kojoj uzgajaju pšenicu, jare kulture i kukuruz.
Vrlo zanimljiv posao
No, svojim strojevima obrade mnogo više, oko 1200 hektara zemljišta. – Imamo svu potrebnu mehanizaciju – od osnovne obrade zemljišta, preko sjetve, berbe, žetve pa i skladištenja. Mehanizaciju nabavljamo rabljenu, isključivo iz Njemačke, Austrije i Nizozemke. Nešto novije, mali dio novije mehanizacije kupujemo iz Turske – priča za Agroklub Ismet, za kojeg mnogi kažu i da je hodajuća enciklopedija o strojevima. U staji je 50-ak goveda pasmine hereford, koje Ismet namiri prije jutarnje kave, tako započinje svoj dan ili, kako on kaže – vrlo zanimljiv posao. Potom priprema strojeve i kreće u polje. Promatrajući sa strane, on sve radi s lakoćom jer je to njegov izbor, iako su roditelji imali drugačije planove. – Da, jesu, otac je forsirao da to budu pravo ili knjigovodstvo, međutim, nisam se pronalazio u tome, radim ono što volim i ne bih mijenjao – dodaje junak sela Ledenice Gornje. U ovom poslu vidi perspektivu, za razliku od mnogih svojih kolega koji su se preorijentirali na druga zanimanja. Na svom imanju imaju još jednog zaposlenog jer ih je, priča, “puna kuća pa sve sustižu”. Kada sjede za upravljač svog stroja, kaže kako nema mnogo želja, uglavnom razmišlja o novoj mehanizaciji, a nikada mu nije pala na pamet ona da sve ostavi i ode iz države. – Nisam nikada razmišljao na takav način. Problemu se mora pristupiti svjesno i boriti s njim da bi se nešto napravilo, i tamo ima problema. Svi ti koji su otišli kako bi izbjegli probleme ovdje, tamo se bore, samo nikome ne pričaju o tome. Možda zbog stida ili iz nekog drugog razloga, ali svugdje imaju probleme iste kao i tu – smatra ovaj mladi poljoprivrednik. Ni svoju djecu, kada porastu, ne vidi “preko”.
Ostanite na selu
A, žitni kombajn, tržišne vrijednosti od oko 50.000 eura, najskuplji je stroj na ovom imanju. Zadovoljni su svime što rade, pa i kvalitetom prošlogodišnjeg roda pšenice. Formula je jasna, precizni su Mujići: koliko uložiš, toliko i dobiješ. – Proizvođači točno znaju što treba uraditi sa pšenicom da bude vrhunske kvalitete. Kad to sve poredaju na papir, ne isplati se toliko ulagati zato što pšenica koja je vrhunske kvalitete ne razlikuje se mnogo u cijeni u odnosu na stočnu pšenicu, odnosno za prehranu stoke ili za neke druge potrebe – dodaje Ismet za agroklub.ba. Iz tog razloga, objašnjava, nije produktivno ulagati u bolju robu jer proizvođači nisu zaštićeni. Da je vrhunska, nije, ali ne slaže se s mišljenjem da je loša. – Mlinari se konstantno iz godine u godinu sve više žale, a ja se ne mogu složiti s tim da je pšenica toliko loša kako oni govore – kaže Mujić. Uskoro će prva prihrana strnih žita, a Ismet savjetuje da se ona obavi što prije, odnosno čim vrijeme dopusti ulazak strojevima u polje, također isključivo raditi dvije ili tri prihrane. – Mnogo je bolje baciti 20 kilograma po dulumu, odnosno 200 kg po hektaru u dva navrata, nego 300 kg po hektaru u jednom navratu KAN mineralnog gnojiva – savjetuje ovaj agronom. Mladima poručuje da ostanu na selu i da je poljoprivreda, kada se dobro organiziraju, dobar posao od kojeg se može pristojno živjeti i osigurati egzistencija za cijelu obitelj.
