Radi novih znanja, ali i prilika, Banjolučanin Luka Adamović grad na Vrbasu zamijenio je japanskim gradom Karuizawa, gdje završava svoje srednjoškolsko obrazovanje, nakon čega će ponovno spakirati stvari i krenuti put Amerike jer će akademsko znanje stjecati na prestižnom Sveučilištu Princeton. U razgovoru za Nezavisne novine mladi Banjolučanin ističe kako je u Zemlji Izlazećeg Sunca već gotovo dvije godine. Tako je u školi UWC ISAK Japan završio treći, sada pohađa i završava četvrti razred, a kako navodi, njegova škola nije slična klasičnim japanskim školama jer takvih škola ima diljem svijeta, a jedna je čak i u BiH.
Šest predmeta
U odnosu na naš sustav obrazovanja, razlika je mnogo. Mi imamo samo šest glavnih predmeta, od kojih tri ili četiri izučavamo na višoj, a ostale na nižoj razini. Iako se ovo čini kao mali broj, zaista nije jer se predmeti detaljno izučavaju. Druga velika razlika je što nakon dvije godine imamo završne ispite iz cijelog gradiva koje smo obrađivali i samo te ocjene računaju se za završnu diplomu – kaže Adamović.
Kako ističe, škola u Japanu posjeduje dosta više resursa nego škole u BiH, a to se prvenstveno ogleda kroz laboratorije i projekte, a u školi imaju čak i savjetnike za fakultete koji pomažu u svemu što je povezano s daljnjim školovanjem.
– Školovanje u inozemstvu definitivno je bolje, bar što se tiče resursa i prilika, ali je i naše obrazovanje iznimno kvalitetno i nikako nije za zanemariti. Godine provedene u našem sustavu su me oblikovale u ovo što jesam i dale mi temelje koji su omogućili da se vrlo lako prilagodim na školu u Japanu i na kraju odem na Princeton. Rekao bih da je naše osnovno i srednje obrazovanje možda čak i bolje od onog u većini stranih zemalja, iako bi ga trebalo osuvremeniti – priča on za Nezavisne novine.
Po završetku srednje škole po akademsku diplomu ide na američki Princeton. Da će baš tu studirati, već zna, jer se na američka sveučilišta studenti prijavljuju ranije nego što je to slučaj s našima.
– Princeton je svakako bio moj prvi izbor jer zauzima jedinstveno mjesto među najprestižnijim svjetskim sveučilištima. Prvo, on je jedan od manjih, što znači da je pozornost koja se posvećuje pojedinačnom studentu veća. Drugo, Princeton ima više studenata osnovnih studija nego studenata postdiplomskih studija, što također nije učestalo i znači da svi najbolji profesori rade i sa studentima osnovnih studija još od prve godine. I treće, za mene najznačajnije, jest to što je program kemije na Princetonu iznimno dobar i postaje još bolji svake godine – kaže on te otkriva da će upravo studirati kemiju.
Kako navodi, fizika i kemija ga zanimaju dugi niz godina, dijelom zbog sklonosti prema prirodnim znanostima, a dijelom zbog kvalitetnih profesora koji su mu predavali tijekom osnovne i srednje škole u Banjoj Luci.
– Moje razmišljanje u smjeru studiranja kemije počelo je kada sam imao priliku slušati predavanje profesora Nillayja Hazaryja o katalizatorima uz pomoć kojih se od ugljičnog dioksida dobiva metanska kiselina. Ta zamisao se potvrdila dok sam radio maturalni rad o temi nanočestica magnetita i njihove primjene za adsorpciju metilena plavog. Na Princetonu ću studirati kemiju, ali ću se kroz izborne predmete usmjeriti na kemiju materijala i katalizu, s tim da su ove oblasti povezane s nanokemijom – objašnjava on.
Odlazak od kuće bio je težak i za njega i za roditelje, međutim, njihovu podršku imao je u svakom trenutku.
– Bez njihove nedvosmislene podrške, moj put u Japan, a ni na Princeton, sigurno ne bi bio moguć – ističe on.
Na pitanje hoće li se po završetku fakulteta vratiti u Banju Luku, nije mogao dati konkretan odgovor.
Povratak doma
– Značaj nečega što smo oduvijek imali obično uvidimo tek kada bez toga ostanemo. U mom slučaju tako je bilo ne samo s Banjom Lukom nego i s “našim” mentalitetom, običajima, hranom… Ljepotu svog života u Banjoj Luci u potpunosti sam prepoznao tek kada sam otišao. Dugoročno bih se volio vratiti na europski kontinent, što uključuje i našu regiju, ali u ovom trenutku nemam ni najmanju ideju gdje će me život odvesti. Mišljenja sam da je najvažnije biti sretan i zadovoljan i težnja tomu je ono što će imati najveći utjecaj na sve moje buduće odluke, kao i do sada, ali nikada neću dopustiti da zaboravim svoje korijene – ističe Adamović za Nezavisne novine.
