Hip_UrednikIako je Ljubuški poznat kao rukometni grad, velika pozornost oduvijek se pridavala i nogometu. Mnogi se s guštom prisjećaju vremena kada je stadion Babovac bio dupkom ispunjen, kada se zdušno navijalo i veselilo zbog uspjeha tadašnjih nogometaša. To su bila vremena koja se ne zaboravljaju, kada su se Slogaši na gostujuće utakmice vozili kamionom, za razliku od današnjih autobusa.
Velimir Mitrović Velo, jedan od najtalentiranijih igrača Sloge, zauvijek će pamtiti svoje nogometne početke u Ljubuškom, gdje je počeo igrati sa 16 godina. Za njega su u to vrijeme govorili da odlično vlada loptom te da je sposoban ponekad i sam riješiti utakmicu. S pravom je imao nadimak – bombarder s Babovca.
Novi život ljubuškog nogometa
„Ne volim puno govoriti o sebi, no lijepo je znati da vas ljudi pamte kao nekoga tko je bio talentiran i tko je s punim žarom nastupao za svoj klub, ujedno i grad. Put me odveo i do Njemačke, gdje sam dogurao do 2. Bundeslige, no morao sam prekinuti karijeru zbog teže ozljede koljena. Unatoč svemu, ostao sam vjeran nogometu te sam vodio mlade igrače na probne treninge“, istaknuo je Mitrović.
Prisjetio se i velike prilike koja se pojavila prije nekoliko godina. Imao je ponudu gospodina Volkera Pröppera, koji je vodio Nogometnu školu BVB Dortmund, da i u Ljubuškom otvori nogometnu školu te surađuje s Dortmundom. Tu je ideju ponudio ljudima iz uprave NK Ljubuški, ali, kako kaže, do realizacije ipak nije došlo.
Nakon toga stigla je i ponuda SC Freiburga za suradnju s NK Ljubuški.
„Javio sam se Mirku Škegri, a potom smo otišli tadašnjem načelniku Nevenku Barbariću. Nevenko i Škegro pozvali su dotične ljude i, budući da Ljubuški nije imao seniorsku ekipu, dogovoreno je novo osnivanje kluba s novim imenom – NK Ljubuški. Time je potaknut novi život ljubuškog nogometa. Ipak, suradnja s Freiburgom kasnije je zapostavljena, iako sam, kao bivši nogometaš SC Freiburga, mogao uspostaviti kvalitetnu poveznicu“, kazao je Mitrović.
Uspomene koje se pamte
Lijepe uspomene iz dana kada je igrao za prvu ekipu NK Sloge uvijek će pamtiti. Bili su među prvima, čak i onda kada nisu imali najsjajnije financijske uvjete.
„S kolegama s kojima sam tada igrao i danas održavam kontakt, posebno s Draganom Dragičevićem iz Čapljine, koji je također igrao za NK Slogu, kao i s Bracom Šošom, s kojim se, kad god uhvatimo vremena, nađem na kavi. Tadašnji NK Sloga isticao se veoma prijateljskim odnosom. Predsjednik kluba bio je Gojko Medić, koji je, nažalost, preminuo jučer. Neka mu je laka zemlja – izgubio sam velikog prijatelja“, rekao je naš sugovornik.
Govoreći o uspjehu u sportu, ističe kako su najvažniji talent, velika volja za uspjehom, disciplina i sreća – kako se ne bi doživjela teška ozljeda kakvu je on, nažalost, imao.
„Talent je dar od Boga, ali bez rada i discipline ne znači ništa. Velika volja gura vas naprijed i kada je najteže, kada nema novca, kada nema podrške ili kada dođu porazi. Disciplina je temelj svega, kako na terenu, tako i izvan njega. A uz sve to potrebna je i sreća da vas zaobiđu teške ozljede, jer jedan trenutak može promijeniti cijelu karijeru“, zaključio je Mitrović.
Piše: Antonela Marinović Musa
