U posljednje vrijeme imam osjećaj da će se cijela naša planeta pretvoriti u jednu plastičnu kuglu prije nego što nas nestane ako nešto ne poduzmemo. Neki govore kako smo već zakasnili s promjenama, drugi kažu da trebamo napraviti drastične promjene ako želimo da se naši unuci igraju na Zemlji. A što vi mislite?
Vjerujete li vi da pojedinac može učiniti promjene u svijetu?
Skoro svi mi mislimo dok smo mladi kako možemo promijeniti svijet. Živimo kao idealisti do našeg prvog malo većeg razočarenja i onda postajemo realisti ili još gore pesimisti. Neki svoja razočarenja, ogorčenost i negativnu energiju pripisuju medijima koji šire samo loše vijesti i takvim ljudima su uvijek drugi krivi i za njihov pesimizam i pasivnost u ovom svijetu koji je po njima krenuo nizbrdo. Većina ljudi misli kako su oni smo beznačajna točkica na zemaljskoj kugli i kako ne mogu donijeti nikakve promjene. A meni na pamet opet dolazi ona priča o pogledu na do pola praznu ili do pola punu čašu ovisno tko je gleda – pesimist ili optimist.
Civilizacija ugode je stvorila plastiku
U mom životu, unatoč poteškoćama na koje nailazim, svaki put vidim do pola punu čašu i takav način razmišljanja pokretač je svih mojih djelovanja iako su neki moji postupci smiješni većini jer im se čine besmislenim i žele moju veličinu svesti na beznačajnu točku. A što ako sam ja ona malo točka koja kad se zakotrlja s velike visine dobije silnu energiju i za sobom ponese i druge točke?
Čovjek otkad misli, misli samo kako će sebi olakšati život, misli kako će si osigurati primarne i sekundarne potrebe i kako će mu pri tom biti što lakše i što udobnije. Dok smo bili manje razvijeni i dok nas je bilo manje, naši postupci i naši izumi nisu toliko djelovali na prirodu, ali danas je sve izmaklo kontroli. Postali smo sebični i ne vidimo da nas ta civilizacija ugode, koja je izumila plastiku, uništava.
Plastika je svuda oko nas
Već odavno pokušavam smanjiti uporabu plastičnih vrećica i sve ostale plastike. Iako kataloški prodajem šminku, ne želim naručivati plastične vrećice za tu šminku već su moji kupci navikli da dobiju svoju narudžbu u fišeku koji je obično bez bilo kakve oznake, ali se zna dogoditi da nekad kupim i onaj sa slikom hamburgera i natpisom: Hvala na posjeti!
Objava Bake su presadnice sadile u čaše od jogurta, a danas? Recimo NE plastici! pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.