Hip_UrednikDigitalni arhiv Široki Brijeg objavio je fotografije s opisom ”Svojim pokojnim – Sliškovići iz Trna i Mokroga 1979. godine”.
Komentar: Fotografije su nastale uoči, prigodom i poslije mise na Sliškovića groblju u Posušju (Broćanac) kad su širokobriješki Sliškovići hodočastili na Sliškovića groblje 1. srpnja 1979.
U “Našim ognjištima” u broju 55. srpanj-kolovoz iz 1979. godine Niko Slišković Piše: Sliškovići na »Sliškovića groblju”.
“Danas Sliškovići nastanjuju najljepši dio sela Mokrog”, reče dr. fra Vencel Kosir prigodom nedavnog posjeta živih Sliškovića iz okolice Širokog Brijega svojim mrtvim pretcima u Broćancu kraj Posušja – u Sliškovića groblju.
Na to je dodala neka žena iz puka: “To su i zaslužile ove kosti naših pradjedova”. Te su riječi ujedno i poticaj za razmišljanje: Tko su zapravo oni što leže u tom groblju? Zašto je utrta staza oko tih grobova? Zašto je tu hrašće ostarjelo i nitko ga ne sječe? Što je mještane ponukalo da konačno ograde taj prostor?
Ovo je mali ulomak iz onoga što se događalo i o čemu se razmišljalo 1. srpnja 1979. na “Sliškovića groblju” u Broćancu kraj Posušja. Mještani svojim doprinosima priskrbiše potrebnu novčanu svotu da se obzida ne baš mali grobljanski prostor i da se sazida kapelica.
Osim toga izgradiše ubrzo poprilično dugu prometnicu za pristup tom prastarom groblju. Misa na tom groblju zakazana je za nedjelju prvoga srpnja, 1979. I to kao prva misa na tom groblju od pamtivijeka.
U groblju se već odavno nitko ne pokopava. Ostalo mu je samo staro ime, koje je kao prezime na tom području potpuno iščeznulo. Tu je klica poticaja da se dođe na svoje ognjište. Na stari panj odakle su niknuli ostali danas postojeći Sliškovići. Predaja nas vraća za oko dvjesto godina unatrag. Bilo je to u doba turskoga zuluma i stradanja kršćanskog puka.
Među ondašnjim žrtvama svakako ima i onih kojih kosti leže u “Sliškovića groblju”. A oni živi Sliškovići razasuše se iz Broćanca po širokobriješkom području.
Ponajviše po selima Mokrom i Trnu. No svojih potomaka imaju širom domovine. Kraj “Sliškovića groblja” u Broćancu ne ostade nitko s tim prezimenom, već ostade samo spomen na postojanje Sliškovića u tom mjestu. Ima govora da su pojedini Sliškovići u vrijeme zuluma mijenjali prezime radi zaštite gologa života.
Kad su današnji Sliškovići čuli za odlazak na Sliškovića groblje u Broćanac i prigodnu misu, ne htjedoše propustiti tu jedinstvenu priliku. Podoše u velikom broju počastiti kosti svojih predaka. Nakupi ih se dva krcata autobusa i desetak osobnih vozila. Ponesoše oveći drveni križ kao znak vjere koja nije umrla ni u potomstvu, što je proklijalo na onim kostima iz groblja.
Ponesoše srca spremna da se zbliže. Da prodru u zagonetne tajne: Zašto smo ovdje? Tko to od naših predaka tu leži i kako je umro? Jesu li naši očevi i majke možda mučenici i mučenice? I tko to zagovara da molitve s one utabane staze budu uslišene? I pričat će mještani nakon mise da su im mnoge molitve baš tu uslišane.
Prigodnu hodočasničku misu na Sliškovića groblju predvodio je župnik zajedno s o. Ivanom Sliškovićem, jednim od svećenika iz roda Sliškovića. Uz misu je objavljen i blagoslov groblja. Na koncu je kratak prikaz o Sliškovićima iznio dr. fra Vencel Kosir.
Nakon mise razmililo se mnoštvo po hladovini da se okrijepi. Potom je slijedila pjesma i kolo. Zadovoljni Sliškovići rekoše na kraju da će iduće godine u prvu nedjelju po Petrovdanu doći u još većem broju. Primjer sigurno nije svagdanji.
Zadivljuje htjenje i složenost Sliškovića da se oduže svojim pradjedovima za žrtvu koju svojedobno prinesoše da bi im potomci živjeli sutra u istoj pradjedovskoj vjeri. Pokazalo se da ni današnji naraštaj ne zaboravlja svoju prošlost.
Svakako bi bilo dobro da netko od današnjih Sliškovića, na temelju otkrivenih tragova, prouči i produbi znanje o korijenu nekadanjih Sliškovića. Poglavito o njihovu raseljavanju, gospodarskom položaju i vjerskom osvjedočenju. (NIKO SLIŠKOVIĆ)
Datum fotografija: 1. srpnja 1979. godine / Lokacija: Broćanac, Posušje / Zemlja: Bosna i Hercegovina / Autor fotografija: fra Ante Marić / Arhiv fotografija: privatni arhiv, Antoni Ćorić / Autor teksta: Niko Slišković / Arhiv teksta: Franjevački samostan Tomislavgrad, Naša ognjišta.
Vrisak.info
