Zoran Jurčević Tigar grabežljivac je adrenalina na dva kotača, a ima tek 18 godina! Mjesto na postolju u prvenstvima enduro utrka u motosportu zauzeo je već nekoliko puta. U PRO je klasi u ovogodišnjoj prvoj utrci Prvenstva BiH izborio 4. mjesto u disciplini Extreme Enduro u Kreševu, a 2022. na Prvenstvu je dobio zlato u amater klasi. Brojnim znatiželjnim promatračima nije ugodno gledati demonstracije izdržljivosti vozača u ovakvim sportovima, pa smo morali otkriti u čemu je zapravo čar. Tigar je podijelio s nama iskustvo osjećaja na dva kotača na izazovnim stazama u nepristupačnoj prirodi te otkrio što mu je motivacija za ovaj motosport kojim se bavi od svoje četvrte godine.
Razgovor smo započeli glavnim pitanjem – tko je Zoran, a tko Tigar:
– Zoran van staze ispunjava uloge sina, brata, prijatelja, učenika, radnika …, a na stazi je Tigar u punom smislu te riječi.
Zašto si izabrao upravo Extreme Enduro disciplinu?
– Extreme Enduro disciplinu izabrao sam zato što je najizazovnija i najteža i, po mom mišljenju, najzanimljivija. Ponekad vozim i druge discipline kao što su Enduro Cross Country, Classic Enduro…
Što te motivira za bavljenje takvom vrstom sporta? Jesi li imao nekoga na koga si se ugledao?
– Motivaciju za bavljenjem ovim sportom nalazim u svim popratnim situacijama koje mi se događaju tijekom i nakon utrka. Posebno mi je drago što uvijek upoznajem nove ljude, a s nekima od njih sam ostvario sada već dugogodišnja prijateljstva. Ugledao sam se na brata i motore općenito zavolio zahvaljujući njemu.
Kako se pripremaš za utrke?
– Za utrke se pripremam treningom, kako u teretani tako i na terenu. Imam veliku sreću što sam se rodio baš tu gdje jesam. Smatram da je naše podneblje idealno za bavljenje ovim sportom, kao i mnogim drugim (ekstremnim) sportovima. Nadam se da će se potencijal našega kraja u budućnosti još više prepoznati i iskoristiti. Što se tiče psihičke snage, discipline i upornosti, tu najveću ulogu igra i olakšava jedino iskrena ljubav prema ovom sportu.
Pamtiš li neku posebno izazovnu situaciju s utrka?
– Svaka je utrka novi izazov za vozača i svaka sa sobom nosi dozu neočekivanosti, adrenalina. Svaki teren je drugačiji i to je ljepota bavljenja ovim sportom.
Bude li možda prisutan strah? Kako se boriš protiv njega?
– Što se straha tiče, kod mene ne postoji. Kada obučem opremu, stavim kacigu, upalim motor, sve brige za mene prestaju.
Već imaš nekoliko zlatnih medalja, pa tako i jednu za osvojeno prvo mjesto na Prvenstvu BiH u amater klasi. Što ti znače priznanja i uspjesi?
– Priznanja i uspjesi gode svakome, pa tako i meni. Ona su pokazatelj da ipak nešto dobro radim i lijepo je biti u samome vrhu nečega što živiš, što je dio tebe. Član sam Enduro kluba Gaas i uspješno sudjelujemo na državnim i europskim natjecanjima na što smo svi ponosni, jer znamo koliko smo truda uložili da to ostvarimo i velika hvala svima koji se zalažu i idu van svojih mogućnosti da to učine mogućim.
Kako ljudi reagiraju na sport kojim se baviš?
– Ljudi su prepoznali moju ljubav prema ovome sportu i velik me broj ljudi podržava, na čemu sam neizmjerno zahvalan. Moji roditelji, brat i sestra prate me na svim utrkama, doživljavajući neke stvari i događaje čak intenzivnije od mene dok sam na stazi. Oni su mi vjetar u leđa. Moram spomenuti i svoje prijatelje koji su prisutni i navijaju za mene skoro na svakoj utrci, kao i sponzore, koji mi uz moje roditelje olakšavaju i omogućuju bavljenje ovim sportom. Posebno bih istaknuo svojega sponzora za ovu sezonu Oakley Store Sarajevo.
Kakve osjećaje proživljavaš tijekom utrke?
– Osjećaji tijekom utrke često se izmjenjuju. Od uzbuđenosti, adrenalina, iznenađenja, ljutnje, pa do – ponekad – razočarenja. Izmijeni se cijela lepeza emocija, što i čini bavljenje ovim sportom zanimljivim. Za mene, jednom riječju, savršeno!
Kakvi su ti ciljevi za budućnost? Što te čeka u motosvijetu?
– Ciljevi su mi prvo završiti srednju školu, a onda polako koračati svijetom odraslih i tražiti svoje mjesto pod ovim nebom. Što se tiče motosvijeta, uz Božju volju i pomoć, planiram još dugo biti u njemu. Kako sam postao punoljetan i stekao određena prava, tako su se i otvorile nove prilike za mene koje ne bih spominjao dok se ne krenu ostvarivati. Ali radujem se svemu što život nosi i što je Bog isplanirao za mene i sretan sam što mi se polako ispunjavaju dječački snovi.
Zoran zvani Tigar dokaz je da se dječji snovi mogu ostvariti uz upornost i podršku bližnjih. Želimo mu svu sreću u ostvarenju svih životnih ciljeva, kako onih na dva kotača tako i osobnih dok traži svoje mjesto pod suncem!
(Pratite nas na Instagramu:
@tomislavcity / https://www.instagram.com/tomislavcity/)
Helena Lučić/Tomislavcity