Hip_Urednik
Novinar Mario Brkić donosi novu priču iz serijala “Glas Hercegovine”, ovaj put iz hercegovačkog sela Donji Radišići, mjesta koje pripada Ljubuški. U središtu priče je Ivan Primorac kako otkriva odmah na početku, magistar pravnih znanosti, odvjetnik i 68-godišnjak koji je bez zadrške progovorio o vlastitim pogreškama, samoći i propuštenim prilikama.
Već u uvodu razgovora Ivan se predstavio jednostavno i dostojanstveno: magistar pravnih znanosti, odvjetnik, čovjek koji iza sebe ima bogato obrazovanje i još bogatije životno iskustvo. Njegova ispovijed, iskrena i bez uljepšavanja, mnogima može poslužiti kao podsjetnik koliko pojedine odluke određuju smjer života i sudbinu.
Ivan je otkrio kako je, zajedno s dvojicom braće, ostao bez oca kada je imao tek dvije i pol godine. Odrastanje bez oca, kaže, obilježilo je cijelu obitelj, ali ih nije spriječilo da teže znanju i napretku. S ponosom ističe: „Nema kuće u Radišićima da ima više akademski obrazovanih iz kuće, kao naše – sva tri brata završila su fakultet.“
Prve tri godine fakulteta završio je u predroku, ne zbog ambicije za titulama, nego iz potrebe. Želio je što prije biti kod kuće i pomagati u radu na zemlji. „Trebao sam biti kući, raditi sve što je trebalo. I druga dva brata su upisala fakultet, trebalo je to financijski iznijeti“, ispričao je. Cijeli život radio je i zarađivao, noseći odgovornost ne samo za sebe nego i za obitelj.
Ipak, unatoč obrazovanju i struci, mirovinu je zaradio radeći kao trgovac. Upravo to mu danas teško pada. Kroz posao trgovca, priznaje, mnogi su ga izvarali. „Žao mi je što nisam mirovinu dočekao u struci“, kazao je iskreno, svjestan da su ga životne okolnosti odvele drugim putem.
Govoreći o osobnim odlukama, Ivan nije skrivao žaljenje. „Sve sam popio, da nisam pivu pio dvije kuće sam mogao imati… i najviše žalim što se nisam oženio“, rekao je otvoreno. Smatra da je mogao imati dvije kuće, obitelj i sigurnu starost, ali su neke odluke i životne okolnosti učinile svoje. Prisjetio se kako je imao mnogo djevojaka koje su se željele udati za njega, no on tada nije bio spreman za ženidbu. Vojska i situacije kroz koje je prolazio ostavile su traga. Posebno se sjetio jedne djevojke iz Splita, za koju vjeruje da je možda i ostala neudata.
Najveće žaljenje, kaže, nosi zbog toga što neće imati potomstvo i što nitko neće ostati iza njega. Ipak, njegov život nije bio bez bliskih odnosa – naprotiv. U jednoj je godini čak deset puta bio kum, od krštenja djece do kumstava odraslima. Time je, na svoj način, ostavio trag u mnogim obiteljima.
U razgovoru s Mariom Brkićem dotaknuo se i zanimljive lokalne teme – odnosa Gornjih i Donjih Radišića. Objasnio je kako su se, prema predaji, mnogi iz Gornjih Radišića spustili u Donje, koje su nekada „plivale“, ali naglašava kako danas nema nikakvih tenzija među Radišićanima.
Ivan je govorio i o demografiji sela, uspoređujući nekadašnji i današnji život. Prisjetio se vremena kada je u Radišićima bilo više ljudi, više zajedništva i druženja. „Prije je bilo puno više druženja, danas ga nema nikako“, rekao je s dozom tuge, opisujući kako se promijenio ritam života i odnosi među ljudima.
Njegova životna priča, ispričana bez zadrške, svjedoči o snazi, odgovornosti, ali i o cijeni nekih izbora. Što je sve Ivan Primorac podijelio s voditeljem Mariom Brkićem, gledatelji mogu pogledati u novom prilogu serijala “Glas Hercegovine”.
Vrisak.info
