“…A što ako bi roditeljstvo postalo manje da svojoj djeci govorimo kakva bi trebala postati, a više da ih pitamo, iznova i iznova, zauvijek, tko oni već jesu?
I tada, kada nam odgovore, da to slavimo, a ne samo dopustimo.
Ne: voljet ću te bez obzira koja moja očekivanja ispunjavaš ili ne ispunjavaš.
Nego: moje jedino očekivanje je da postaneš ono što jesi. Što te dublje upoznajem, sve više vidim tvoju ljepotu.
Glennon Doyle