Hip_Urednik
Fra Željko Barbarić, franjevac iz Širokog Brijega i čuvar Svetog Groba u Jeruzalemu, objavio je na društvenim mrežama svoja iskustva u trenutku nove eskalacije sukoba na Bliskom istoku, svjedočeći o ratnom kaosu, ali i ljudskoj dobroti.
Fra Željko je opisao rat kao težak, naporan, stravičan i dosadan te je naglasio: “Zlo je uporno. Nažalost, i opet je počeo neki novi rat.” Dodao je da je prestao brojati koliko je sukoba vidio otkad je stigao u Jeruzalem, ali da je broj “previše” i da je vrijeme za mir.
Malo prije početka rata, fra Željko je pročitao knjigu Rutgera Bregmana Humankind. A Hopeful History (Ima nade za čovječanstvo). “Gospodin Bregman, inače ateist, hoće reći da nismo u svojoj biti zli, nego dobri. I da će ljudi prije činiti dobro, nego zlo. A zlo je, vidimo i sami, zauzelo većinu vremenskog prostora u dnevnicima i na stranicama najčitanijih news portala”, napisao je.
Unatoč ratnoj situaciji, franjevac je primijetio brojne primjere ljudske solidarnosti. U skloništu ispod zračne luke Ben Gurion susreo je poznata lica – Petru, Anitu, fra Gianfranca i nekoliko drugih ljudi koje poznaje. “Susresti poznatu osobu i zagrliti tu osobu u ovakvim okolnostima u jednom skloništu dok sviraju sirene i čuju se detonacije… možete i sami zaključiti koliko to znači”, naveo je.
Fra Željko je potom pozvao prijateljicu Claire, koju poznaje iz Jeruzalema, kako bi nabavila žensku odjeću za prijateljice koje su ostale bez prtljage. U roku od sat vremena, Claire je došla s punim koferom stvari, unatoč ratnom stanju i ograničenom kretanju. “Ljubav te obitelji, otvoren dom i njihovo srce me podsjećaju zašto sam ovdje”, istaknuo je. Sljedeći dan ga je obitelj pozvala na ručak, a fra Željko im je uzvratio malim darom – domaćom rakijom iz Hrvatske.
Susreo je i Matheosa, pravoslavnog monaha i svećenika. Unatoč strogoj procesiji ispred crkve, njih dvojica su se zaustavila i razmijenila prijateljski zagrljaj, što su prolaznici promatrali sa začuđenošću. Kasnije su zajedno popili korizmenu kavu, a Matheos je primio nekoliko Rumunja kod sebe jer nisu imali gdje biti, ne tražeći ništa zauzvrat.
Fra Željko je kontaktirao i Davida kako bi osigurao sobu u hotelu za prijatelje koji su zaglavljeni u gradu. Također je doveo nekoliko prijatelja na večeru u franjevački gostinjac Casa Nova, gdje mu je fra Ibrahim rekao da nema problema. Sestra Rosita, koja vodi smještaj za hodočasnike, osigurala je da se nikome ne naplaćuje dodatni boravak, a kuhinjske sestre pomagale su jer radnici nisu mogli dolaziti zbog ratnog stanja.
U trenucima predaha, fra Željko je sjedio na kavi kod Jacka, legendarnog stanovnika starog Jeruzalema, gdje mu je sin odmah donio dupli espresso. Posjetio je i slastičarnicu Abu Seira, gdje su se susreli i razmijenili “ratni zagrljaj”.
Fra Željko je također rješavao praktične probleme u gradu, kontaktirajući salezijanca Josipa, fra Sandra u Betlehemu i fra Sinišu kako bi organizirali pomoć ljudima koji su ostali u neizvjesnosti. Jedini problem koji su imali bio je nedostatak mlijeka zbog poremećene opskrbe, no kuhinjske sestre su uskočile.
Susreo se i s fra Peterom, koji mu je dao dvije kubanke i savjetovao da se malo opusti kad uhvati vremena. Fra Željko je opisao i emotivne trenutke rastanka ljudi koji odlaze iz nesigurnih područja – zagrljaje, suze i riječi blagoslova.
Unatoč opasnosti, fra Željko je odlučio ostati u Jeruzalemu. “Odlazim jutros u Sveti Grob. Pusto je. Na putu tamo opet čujem sirene i detonacije u daljini. Tražim oltar na kojem bih mogao proslaviti svetu Misu. U Tvoje ruke, Gospodine… stavljam i sebe i sve ljude… Bez Tebe, džaba mi se truditi i sekirati”, napisao je.
Fra Željko je zahvalio na brojnim porukama i ponudama pomoći, ali je naglasio da je on i svi oko njega dobro. “Molim vas da malo preusmjerite svoje molitve ili barem dio tih molitava. Molite i za one koji su izgubili sve, koji krvare, nemaju što pojesti ili krova nad glavom, žive u strahu od sljedećeg bombardiranja i raketiranja… Molite i za one koji namjerno čine zlo. Za njih najviše”, poručio je.
Njegova objava pokazuje da, i u trenucima sukoba, ljudska dobrota, solidarnost i spremnost na pomoć i dalje prevladavaju, a njegova prisutnost u Jeruzalemu i dalje simbolizira nadu i vjeru u čovječanstvo.
Vrisak.info
