Svatko onaj tko u nekom segmentu svoga života postiže značajne uspjehe, ovdje ćemo se fokusirati na one poslovne, suočio se sa zamkom upadanja u oholost.
Kako to konkretno izgleda: Ako ja puno radim, puno se trudim, ulažem značajnu energiju u nešto, uz to sam obrazovan, dakle uložio sam energiju i vrijeme i u svoju edukaciju – i to sve skupa je urodilo plodom pa sam postigao to da sam se u korporaciji probio do samoga vrha, da zarađujem više novca od većine mojih poznanika, mogu si priuštiti sve što želim, imam veliki ugled u društvu.
Nekako u svemu tome nametne se osjećaj da sam bolji od drugih – jer tko je njima kriv što se oni nisu toliko trudili, uspjeli bi i oni da su bili kao ja. Postanem velik u svojim očima.
Isto tako ako sam npr. gimnazijalac koji ima sve petice u školi, aktivan je u brojnim vannastavnim sferama, gdje god se pojavi, što god radi uspješan je.
Pojavi se tad jedna misao, jedan osjećaj kako sam bolji od drugih.
Zašto to treba biti znak za uzbunu / rad na sebi?
Sve što imam mi je dano – sve mi može biti i oduzeto
Ovo će čovjeku iz korporacije ili gimnazijalcu odlikašu zvučati kao neistina jer smatra da mu nije ništa dano, za sve što ima se dobro potrudio. To je jedna perspektiva.
Ako pogledam malo šire: Bog mi je dao sposobnost da sve to postignem, dao mi je razum, dao mi je ruke da nešto izgradim, dao mi je da znam dobro govoriti, dao mi je motivaciju, dao mi je poslovne prilike, dao mi je onoga tko će mi isplatiti plaću, dao mi je mogućnost da se obrazujem. Dao mi je život da živim, da to sve ostvarujem.
Sve je dar. I kao što mi je sve darovano isto tako mi sve već sutra može biti oduzeto.
Plaši li vas ova misao i uznemiruje?
Jer moguće je da tvrtka koju godinama gradim, koja je trenutno stabilna već iduće godine propadne. Moguće je da izgubim zdravlje i više se ne mogu baviti time.
Nije poanta da živimo u strahu od gubitka, poanta je da budemo barem malo svjesni svega ovoga kako bismo bili nogama čvrsto na zemlji.
Kako letiš takav ti pad
Ako se po pitanju svoga uspjeha osjećam ovako: Zahvalan sam na svemu što imam, svjestan sam da sam puno truda i rada i godina uložio u to da sve ovo postignem, ali nije moja vrijednost u tome. Ako bih sutra sve izgubio – i to je u redu. Ako sve izgubim i dalje ću imati sebe, ja vrijedim sam po sebi bez obzira koliko imao i koliko zarađivao.
To znači biti čvrsto na zemlji. S tog mjesta nema bolnih padova. Ako moja tvrtka propadne neću propasti ja. Ja nisam moja tvrtka, ja nisam moj novac.
Mogući uzroci velikih uspjeha
Potrebni su nam uspješni ljudi i lijepo je truditi se postići velike stvari, ali u svemu tome korisno je vidjeti i širu sliku.
Nekada je uspjeh potaknut i motiviran iz našeg nesvjesnog. Primjerice, ako imam duboki osjećaj nevrijednosti koji nosim iz ranog perioda nastojat ću svoju vrijednost dokazati velikim postignućima, diplomama, priznanjima. Pošto je to “čudovište nevrijednoosti” u meni toliko snažno i ja se jednako snažno trudim da ga nadjačam i da svijetu pokažem da vrijedim. Pa sam stekao diplomu koja mi dođe kao papir koji govori o mojoj vrijednoti. Ili je novac na banci brojka koja govori da ipak vrijedim. Brojne su karijere izgrađene tako što im je doboka motivacija upravo u ovome.
Još jedna od brojnih mogućnosti: Možda u ranom periodu moja potreba za priznanjem nije bila zadovoljena, pa vođen nesvjesnim drive-om činim sve, apsolutno sve da me ljudi priznaju.
Moguće je da postoji ovakva podloga za nečiji uspjeh, ali ne mora biti. Moguće je i da moja motivacija dolazi sa zrelog i zdravog mjesta i želje za stvaranjem, kreacijom i umnažanjem talenata koji su mi darovani.
Kako god bilo, neka svi naši uspjesi budu za najveće dobro nas i onih oko nas.