Ljeto 1785. Bosna. U prvom dijelu pratili smo zastavnika Božića, austrijskog graničarskog časnika koji je, prerušen u franjevca, a potom u bosanskog kršćanina, ušao u Osmansku Bosnu kao dio tajne izviđačke misije cara Josipa II.
Od Vinkovaca preko Karlovca, Splita i Posušja, na lošem konju i s bisagama punim skrivenih bilješki, stigao je do praga unutrašnjosti, do Kreševa. Sada počinje pravi posao.
Špijun u habitu, 1. dio | Od Vinkovaca do Posušja: Čovjek koji prestaje postojati
Kreševo: timaritelj, kuhar, ministrant
Prvog svibnja 1785. Božić stiže u samostan u Kreševu.
Biskupa je već zatekao ondje. I odmah preuzima svoju ulogu, onu koja ga štiti, ali i ponizuje. Kako sam bilježi bez ijedne pritužbe: “čišćenje konja, posluživanje i često kuhanje”. Između tih dužnosti morao je i ministrirati, i trpjeti povremenu crkvenu stegu. Austrijski časnik, školovan za ratovanje, sada ribа lonce i sedla biskupa.
Ali između tih poslova, bilježi. Kreševo mu pruža prvu pravu prigodu da sredi sve što je usput vidio i zabilježio. Sve što je zapisao od Posušja do ovamo sad dobiva oblik koji se može poslati u Beč.
Sarajevo: vezir ulazi, Božić promatra
Sedam dana poslije, 7. svibnja, povorka kreće prema Sarajevu.
Nije slučajnost. Upravo tog dana u grad svečano ulazi novopridošli vezir, Selim Siri–paša. Božić to bilježi hladno, gotovo usputno, “prilično sjajno, na turski način”, ali nije ondje zbog spektakla.

U Sarajevu se nabavljaju konji i odjeća. I promatra se. Tko dolazi s vezirom, koliko ih je, kako su naoružani, kakva je posada.
Trinaestog se vraćaju u Kreševo. Bilješke se sređuju. Potom prema Fojnici, gdje Božića čeka nova uloga, početnoga ranarnika. Prema uputama biskupa Okića, koji očito zna i medicinu, snalazi se kako zna.
Od Travnika do Vuletića: susret s pijanim Turčinom
Iz Fojnice slijedi zamoran niz jahačkih izleta koje Božić bilježi telegrafski, ali iza svake postaje stoji vojni razlog.
Travnik, “pod izgovorom kupovine se to i ono otkrilo”. Gornji Vakuf. Rama. Duvno. Rakitno.
Svako mjesto je utvrda, prolaz ili strateška točka. Svako “razgledanje” je mjerenje. Svaka “kupovina” je izgovor.
Četvrtog lipnja stižu u Vuletiće. I ondje, nova avantura s pijanim Turčinom, “od koje se osloboditi činilo se nešto težim nego kod prethodnih”. Detalja nema. Božić nije pisao memoare, pisao je izvješće. Što god se dogodilo te noći u Vuletićima, riješio je sam.
Otkrivanje vjernom fra Miji
Šestog lipnja stižu u Gradac. I ovdje se događa nešto što Božić, inače škrt na riječima, bilježi s vidljivim olakšanjem.
Upoznaje fra Miju. Vjerni fra Mijo koji mi je u Hercegovini uopće pružio dobre usluge, nakon što sam bio prisiljen otkriti se.
Prisiljen otkriti se, to su ključne riječi. Negdje na putu do Graca, u nekoj situaciji koju ne opisuje, Božić je morao skinuti masku. Nekome je morao reći tko zapravo jest. I fra Mijo nije pobjegao. Nije ga prijavio.

Ostao je uz njega i vodio ga kroz Hercegovinu. Bez ovog fratra, o kome ćemo više na kraju priče, misija bi vjerojatno ovdje završila.
Od Graca do Počitelja
Iz Graca prema Dobrkovićima. Prema Dobrom Selu, gdje Božić uspostavlja poznanstvo s dvojicom Turaka – “od njih to i ono o običajima i navikama sam saznao”.
Dragocjeni kontakti za čovjeka koji treba razumjeti kako ova zemlja funkcionira iznutra.
Četrnaestog lipnja u Brotnju, kod fra Mije župnika, sve bilješke se sređuju. Sedamnaestog, prema Mostaru, “pod izgovorom kupovine”.
Potom, pokušaj ulaska u Počitelj. Nije uspio. Nije se ukazala “zgodna prigoda“. Prenoćio je u šumi. I nastavio dalje.
Imućni kršćanin s kulom
U Sivrićima, selu u Brotnju, nailazi na imućnog kršćanina koji je vlasnik kule, što je bila gotovo prava rijetkost u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Prema povjesničarima, radilo se vjerojatno o povlastici za doseljenike iz Dalmacije koji su se u ovaj kraj naselili nakon 1734.

Božić tu činjenicu bilježi suho, ali uz nju dodaje opažanje koje govori više od svih vojnih podataka zajedno:
Svaki kršćanin ovdje nastoji što pažljivije od Turaka skrivati svoju imovinu, jer blagostanje kršćanina ovdje predstavlja zločin od kojeg se, kao i od gotovo svih ostalih, mora otkupiti novcem.
U idućem dijelu: Božić nastavlja prema Ljubuškom, Roškom Polju, dalje na sjeverozapad, gdje se u tvrđavi Bilaj kod Bihaća predstavlja kao novi kapelan te biva odlično primljen.
Prema istraživanju fra Roberta Jolića, fra Mijo Kobačić stariji obnašao je dužnost župnika stare župe Brotnjo od 1780. do 1786. godine, dakle upravo u vrijeme Božićeva prolaska.
**Članak je nastao prema izvornom dnevniku zastavnika Božića, sačuvanom u arhivu cara Josipa II. pod oznakom Stari arhiv — Br. 25.
The post Špijun u habitu, 2. dio | “Blagostanje kršćanina ovdje predstavlja zločin” first appeared on Jabuka.tv.













