Nova sezona, nova nada i očekivanja, a opet na kraju sve isto ili možda još gore. NK Široki Brijeg je jednostavno zaronio u debeli prosjek i realnost treba prihvatiti.
Povratak u vrh bh. nogometa, što se moglo čuti u najavama ove i prošlih sezona je samo luda želja koja nije imala nikakvo realno uporište.
Na stranu i financijski problemi s kojima se klub suočio i još uvijek suočava, na stranu i što su drugi klubovi puno bogatiji, što mogu dovesti bolje igrače, što imaju jaču zaleđinu, pomalo je neshvatljivo ono što se događa oko NK Širokog Brijega.
Kao da je jedan veliki tmurni oblak s puno ravnodušnosti, neambicioznosti, beskrvnosti, nestručnosti i drugih pošasti stigao iznad Pecare i ne namjerava se još dugo maknuti.
I taj “oblak” se odražava na skoro svakog pojedinca u klubu, od uprave, trenera, igrača i na kraju i dobrog dijela navijača, izuzev najvjernijih Škripara koji svojim akcijama pokušavaju probuditi cijeli grad i klub iz neke letargije i učmalosti u koju je zapao. Je li svima ostalima baš potpuno svejedno?
Težak poraz Širokog, Željezničar slavio na Pecari nakon četiri godine
Utakmice Širokog Brijega, odavno se ne mogu gledati iz nekog gušta. Nitko u ovoj ligi ne očekuje Bog zna kakvu kvalitetu i ljepotu igre, jer to tko traži gledat će Barcelonu i Manchester City u Ligi prvaka. Široki se gleda i voli onako ludo lokalpatriotski, a tada ljudi koji plate ulaznicu očekuju nešto što će zamijeniti nogometnu ljepotu koju ne mogu dobiti. Borba, strast, koja suvisla akcija, pokaži da ćeš svakom protivniku skupo prodati kožu, budi sportaš, pokaži čovječe da ti je stalo.
Prošle sezone alibi za loše rezultate bilo je neigranje domaćih utakmica na Pecari. Rekonstrukcija travnjaka, koja je za pohvalu, je premašila sve moguće rokove i za to nitko nije odgovarao. Punih 10 mjeseci za jedan nogometni travnjak pa ako se to radi i u Širokom Brijegu gdje svi javni radovi debelo kasne, stvarno je previše.
Ove godine velike najave, Pecara skroz dotjerana, travnjak moderan i nov, a tamo šest domaćih utakmica zaredom i nijedna pobjeda. Nikad se to nije u povijesti dogodilo. Protivnici su se prije bojali gostovanja na Pecari, ali sad na Pecaru dolaze puni samopouzdanja i ambicija.
Kad je riječ o igračkom kadru Širokog, igrači se svake godine smjenjuju kao redovi vožnje na autobusnom kolodvoru. Nova tura i “ajmo Jovo nanovo”. I da sad pitate prosječnog navijača koji je redovito uz Široki i na tribini na Pecari, sjeća li se prvih 11 od prije dvije godine, vjerojatno bi se samo rijetki sjetili bez pomoći Googlea. Malo tko od igrača posljednjih godina je ostavio neki trag. Dapače, nerijetko su izgledali kao slučajno okupljena skupina koja niti ima karakter, niti zna “igrati lopte”, ali smatraju sebe nogometašima.
Prethodnih godina dovodili su se u općoj “besparici” i krizi samo “anonimci” iz drugog i trećeg hrvatskog ranga. A koliko vrijede ti igrači, najbolje ćete vidjeti gdje su danas. Samo rijetki su otišli u bolji klub od Širokog.
Ove godine potpuni zaokret u transfer politici. Dovedeno je opet puno igrača, ali zvučnih imena, koji opet puno više i koštaju. Međutim, većina tih igrača je stigla ili izvan svake natjecateljske forme, (polu)ozlijeđeni, tjelesno nespremni. A da bi došli na neku pristojnu razinu treba vrijeme i kontinuitet. I rezultat toga je da se Široki našao u teškoj borbi za ostanak već nakon 12 kola sa svega 13 bodova (10 s gostovanja). Gubitak 15 domaćih bodova u prvom dijelu sezone Široki itekako može koštati u nastavku.
Pisali smo još po završetku prošle sezone, kako nitko u klubu nema pravo na pogrešku u ovoj sezoni, jer će se svaka pogreška skupo platiti. Četiri kluba ispadaju, četiri idu u Europu i bore se za titulu i tu svaki bod može biti zlata vrijedan. Ali opet su očito napravljene grube pogreške u selekciji prve momčadi i sada treba spašavati ono što se spasiti da.
Uz to treba naglasiti da je i transfer Marijana Ćavara u sred sezone u Zrinjski, iako je klub s Pecare dobio neku financijsku injekciju, a igraču je isticao ugovor, bio ipak posljednji čavao u lijes bilo kakvih ambicija u ovoj sezoni. Ćavar je ipak igrač koji je radio razliku na terenu, kao što je radi i u Zrinjskom.
Ipak, netko je svih ovih godina “amenovao” dolaske i odlaske igrača, jesu li to trener(i) ili uprava, svatko zna što je osobno uradio i neka svatko snosi svoj dio odgovornosti. Ali valjda se igrači dovode po nekoj stručnoj procjeni, raspitivanju o njihovim navikama i kvalitetama te karakteru, gledanju njihovih utakmica (ne samo statistike) ili ipak nisu? Prije da se javi neki menadžer i kaže: “Imam jednog malog, dobar momak skroz, ima slobodne papire, Hrvat, katolik, redovno ide u crkvu, taman za Široki….” Ma potpisuj odmah, nema se tu što misliti!
Zar je bitno što su tu već četiri igrača na njegovoj poziciji ili što će on zauzeti nekim perspektivnim mladima iz škole nogometa mjesto? Kao da je to bitno, valjat će sigurno, odmah mu ugovor na dvije ili tri godine treba dati.
Široki je jedan od rijetkih klubova u državi koji ima ozbiljnije uvjete za rad u vlastitom kampu, ali očito se sa seniorskom momčadi nešto ne radi dobro odavno, jer selekcije u Školi nogometa ove godine ne stoje tako loše na ljestvici, iako se i one odavno ne bore za titule. Pri tome ne mora svaki put biti ni do trenera, ali očito je da se nešto na Pecari mora temeljito mijenjati.
Ovako više ne ide ni po pitanju trenerskog, ali ni upravljačkog dijela. Oko kluba je baš ružno ozračje i hitno se nešto treba razdrmati, jer ovaj brod nezaustavljivo tone.
Na navijačkim stranicama i forumima se spominje mogućnost nekih većih rekonstrukcija i promjena u klubu u skorijem razdoblju. Što će od svega biti teško je reći, ali sigurno je da su Širokom potrebni ljudi koji su spremni uložiti novac, ali i oni koji imaju energiju, volju i znanje da nešto naprave. Od Širokog je sada ostalo samo ime i kako stvari trenutno stoje, ne piše mu se nimalo dobro ako se ovako nastavi raditi.
(www.jabuka.tv)