Vjera radosti može biti samo u Gospodinu. Zato psalmist pjeva: „Neka se raduje srce onih što traže Gospodina!”. Gospodine Bože, iz svoje ljubavi Ti donosiš radost čovjeku. Psalam 23. veliča: „Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga”. A poruka proroka Sefanije je radost za pravednike, a uništenje za Gospodnje protivnike. Raduje se jer je Bog uz tebe: „Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele!“ i „Ne boj se, Sione!“, uzvikuje prorok Sefanija. Na Sionu je Bog govorio. Na Sionu je grob kralja Davida. Na Sionu je bila Isusova oproštajna večera. Sad nije teško razumjeti da je to jedan od najsvetijih brežuljaka u Izraelu.
Kći Sionska je zajednica vjernika, to je sveta Crkva Isusova. A sveti Pavao kad piše kršćanima u Filipima, dvostruko im naglašava: „Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!”. Sjetimo se da to Pavao piše iz rimskoga zatočeništva. To je malo prije smrti. Ivan Krstitelj će zaigrati u utrobi majke od radosti u Isusovoj nazočnosti: „Čim Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra joj dijete u utrobi, i Elizabeta se napuni Duhom Svetim” piše sv. Luka. Ivan se „od srca veseli zaručnikovom glasu” donosi sv. Ivan.
Veliko svjedočanstvo potpune radosti donosi nam u prvoj poslanici Ivan apostol: „Što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo. A naše je zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom. Mi vam ovo pišemo da naša radost bude potpuna”. U potpunoj radosti u nebu, raduju se i obraćenu grješniku, piše sv. Luka: „Kažem vam, tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grješnika koji se obrati”. Isus daje udjela apostolima u svojoj radosti propovijedanja i izgonu zlih duhova: „Vratiše se veselo sedamdesetorica te rekoše: ‘Gospodine, čak nam se i zli duhovi pokoravaju u tvoje ime’” zapisa sv. Luka. Radost obuzima apostole kad su susreli Učitelja, koji je bio raspet, a sad je živ, uskrsnuo je: „Kako oni od radosti još nisu mogli vjerovati i kako su se samo čudili, upita ih: ‘Imate li ovdje što za jelo?’” piše sv. Luka.
Svaka ljudska radost je malena i kratkotrajna. Svaka zabava brzo završi. Radost u Gospodinu traje vječno. I to je prava radost za kršćanina. Kršćanstvo je, zapravo, vjera radosti. Ako se pitate koja bi bila glavna poruka kršćanstva: to je Radosna vijest – euangelion. Radosna je jer nam Sin Božji donosi spasenje od ove zemaljske propadljivosti i smrtnosti. Istina, čovjek nije ni svet ni pun milosti kao Gospa, ali ima pravo na radost koju donosi Božić. Rođenje Sina Božjega donosi one prave sjemenke radosti koje u nama trebaju niknuti i rasti u svjetlu sunca Božje ljubavi.
Sjemenke radosti su: Božja blizina, bezbrižnost i blagost.
1. Božja blizina i prisutnost izbijaju iz riječi proroka Sefanije: „Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj”. Bog te ljubi i ide s tobom. Ne možeš ostati ravnodušan toj silnoj Božjoj ljubavi. Bog je „Prvi i Posljednji” kaže prorok Izaija. Božja djela započinju stvaranjem. Stvaranje je temelj i početak svih djela Božjih. U Božjim stvorenjima osjetimo Božju blizinu i da je Bog u središtu svega. Toliko nam je Bog blizu, da nam poručuje:„Ja ću vam biti Otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući”, piše sv. Pavao Korinćanima. Zato nema razloga za zabrinutost i brižnost.
2. Bezbrižnost je druga sjemenka radosti: „Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke!” kaže prorok Sefanija, a sv. Luka nastavlja. „Ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete pojesti, niti za svoje tijelo: u što ćete se obući”. Ne treba biti zabrinut, nego kako piše sveti Pavao Filipljanima: „U svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti!”. Mi ne možemo život produžiti. Život je u Božjim rukama. „Jer vaš Otac zna da vam je to potrebno!”, donosi sv. Luka. Živi kao čovjek nade: „kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja” stoji u poslanici Titu. Dolazak Spasitelja donosi mir u duši i blagost u srcu.
3. Blagost je treća sjemenka iz koje niče radost, kako piše sv. Pavao Filipljanima: „Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima! Gospodin je blizu”. S blagošću stiže i Božji blagoslov. Treba imati srca i razumijevanja za druge i živjeti za druge kao što su to činili sveti Pavao i sveti Ivan Krstitelj. A to često nedostaje.
Ivan je propovjednik tisućljeća. Dolaze mu u pustinju iz Jeruzalema i cijele pokrajine Judeje. Tisuće dolaze iz grada. Napuštaju zabave i u pustinji pitaju Ivana što im je činiti. Oh, kad bi se i danas među ljudima pojavio Ivan. Kad bi danas prošetao ovim ulicama i naseljima. Govorio bi otvoreno kao i prije 2000 godina. Hrana i odijelo, međuljudski odnosi i socijalna pravda i danas su suvremeni problemi društva i naroda. Ne samo među izbjeglicama i prognanicima nego i u siromašnim obiteljima i naseljima. Dati zalogaj gladnome i odjeću golome, donijeti mir zavađenima i dati plaću radniku prvi je korak prema čovjeku. Ali taj prvi korak vodi prema Bogu i donosi radost u ljudsku dušu. Jer, radost se ne susreće silom oružja i na ratničkom polju. Radost se susreće otvorene duše prema Bogu i u zajedništvu svih koje Bog voli. I to je zajednička radost u Gospodinu.
Pavao piše iz Rima od 61. – 63. godine gdje je u zatočeništvu. Čeka osudu, a ipak, piše poslanicu radosti. Siguran je u sebe i da je Gospodin s njime. Čvrsto svjedoči Filipljanima: „Ono što ste od mene naučili i primili, što ste od mene čuli i na meni vidjeli, to nastavite činiti, pa će Bog izvor mira, biti s vama!”. Već se bliži vrijeme blago i za nas i za zajedničku radost. Duh Božji i zaručnica Kristova – sveta Crkva vape po riječima knjige Otkrivenja: „Dođi!” i „Tko čuje, neka rekne“: „Dođi, Gospodine Isuse!”. Svakom vjerniku su važni: dolazak Gospodnji i radost u Gospodinu.
Fra Ante Pranjić P.