Tebi, zvijezdo sa slamice
Noćas ćeš opet, kao snježnu grudu, svijet zakotrljati.
Tek u povoje ušuškan, s pahuljama se među kuće spustiti.
Beskrajna si nit zarobljena u vosku našeg života. U njem’ svijetliš, goriš, ne dogorijevaš.
I ne brini se, mališane, što te nema na trgovima svijeta. Pretijesno je tamo za te.
Sazviježđe si treperavo položeno baš tu, na naramak naše slame.
Nevinošću tvojom oduševljeni, gurkamo ti se bliže i bliže.
Samo da te se nagledamo i zamotuljak ti dodirnemo.
Da ti srcem i dahom tjelašce ugrijemo.
Sretan ti rođendan, jedina zvijezdo!
Zažmiri sad, spokojan budi. Uspavanka samo tebi teče, tiha i jedva čujna:
Spavaj, spavaj, Isuse. San te prevario. I u san ti anđel dolazio…
Marko Pašalić/Tomislavcity