Hip_Urednik
U vremenu kada ovisnosti poprimaju sve složenije oblike, kockanje se sve češće prepoznaje kao ozbiljan psihološki i društveni problem. O njegovim uzrocima, posljedicama i mogućnostima oporavka razgovarali smo s integrativnom terapeutkinjom Dubravkom Mijatović, koja u svom radu često susreće osobe suočene s ovom vrstom ovisnosti.
Razgovarala: Antonela Marinović Musa
Kako biste definirali kockanje kao psihološki problem i koji su najčešći razlozi zbog kojih ljudi počinju kockati?
Kockanje spada u spektar ovisnosti, odnosno riječ je o psihološkom poremećaju kontrole nagona koji je priznat od 1980. godine. Razlozi mogu biti različiti, no najčešće se radi o manjku životne uzbudljivosti, životnosti, unutarnje vibrantnosti i energiziranosti.
Kada govorimo o ovisnosti, važno je naglasiti da je ona pokušaj osobe da se izregulira. Unutarnja stanja praznine, nedovoljnosti, nevoljenosti, boli, anksioznosti, depresije i drugih emocionalnih disbalansa osoba kroz ovisnički poriv za određenom radnjom ili supstancom privremeno dovodi u ravnotežu. Naglašavam – privremeno, jer taj učinak traje onoliko koliko traje djelovanje same radnje ili supstance.
Ovisnost je psihološki poremećaj koji s vremenom dovodi do destruktivnih i autodestruktivnih ponašanja.
Koliku ulogu imaju stres, anksioznost i depresija u razvoju ovog problema? Može li kockanje dovesti do ozbiljnih mentalnih poremećaja?
Sva navedena stanja često su u samom uzroku kockanja, a i ona imaju svoje dublje uzroke. Najčešće ih nalazimo u ranorazvojnim traumama, podsvjesnim negativnim uvjerenjima, emocionalnim ranama ili oštećenjima, pa čak i u transgeneracijskim obrascima koji nisu korisni za nas.
Nijednu ovisnost ne smijemo osuđivati jer ona nije svjesni hir, već snažan poriv koji ima za cilj umiriti unutarnje borbe koje osobu opterećuju. Ovisnost je psihološko oboljenje koje ne razlikuje siromaštvo i bogatstvo, uspjeh i neuspjeh, novac niti društveno priznanje – i zahtijeva liječenje.
Susrećete li se u svojoj praksi s problemom ovisnosti o kockanju? Dolaze li ljudi sami po pomoć ili ih češće potiču obitelj i bližnji?
Vrlo često se susrećem s osobama ovisnima o kockanju. Neki su sami osvijestili problem i preuzeli odgovornost za njegovo rješavanje, dok drugi dolaze na inzistiranje roditelja ili bližnjih.
U takvim situacijama važno je raditi s cijelim obiteljskim sustavom kako bi se međusobno povezana problematika mogla razriješiti.
Postoje li specijalizirani programi ili terapije za ovu vrstu ovisnosti i koliko je važna podrška obitelji u procesu oporavka?
Postoje različiti oblici pomoći – od programa odvikavanja u komunama i dnevnim bolnicama do individualne psihoterapije. Često je potrebna i medikamentozna terapija koju propisuje psihijatar, a koja može ublažiti simptome i olakšati proces odvikavanja.
Važno je procijeniti je li obitelj izvor razumijevanja ili, naprotiv, hladnoće i agresije, što može biti i jedan od uzroka same ovisnosti. Kvalitetan terapeut zna kako pristupiti svakoj situaciji, a rad s podsviješću i njezinom transformacijom često donosi najbrže rezultate. Ključno je razviti stabilan odnos prema sebi.
S obzirom na to da je u 2025. godini u kladionicama u FBiH uplaćeno više od 1,5 milijardi KM, kako tumačite ovako visoku razinu kockanja u društvu?
Visoku razinu kockanja možemo promatrati kao odraz visoko traumatiziranog društva – društva koje u sebi nosi naslijeđe ratova, stradanja i dubokih poremećaja na razini uma, duha i tijela.
Kao zajednica često nekritički preuzimamo obrasce koji nam se nude, što rezultira kolektivnim nesvjesnim ponašanjima koja ne donose dobrobit. Važno je okrenuti se autentičnosti umjesto održavanja rigidnih pravila i slijepog praćenja mase.
Umjesto usmjerenosti prema unutra, često tražimo potvrdu izvana. Pitamo se: „Što će drugi reći?“, dok istovremeno zanemarujemo vlastite unutarnje potrebe i emocije.
Kakvu ulogu imaju edukacija i društvo u sprječavanju ovog problema?
Nalazimo se u razdoblju raspada starih obrazaca i stvaranja novih psiholoških pristupa. Obitelji su često disfunkcionalne, narcisoidni obrasci su prisutni, a istovremeno bilježimo porast depresije i anksioznosti.
Potrebno nam je dublje razumijevanje sebe – svojih potreba, granica, želja i emocija. Poznavanje vlastite psihodinamike ključno je kako bismo prestali projicirati probleme na druge i počeli preuzimati odgovornost za vlastiti unutarnji svijet.
Koja je vaša najvažnija poruka javnosti o ovoj temi?
Dati sebi dopuštenje za nemoć i krhkost. Dati sebi dopuštenje za traženje pomoći.
