„Ja jesam” je tajnovito ime za vječnoga Boga. Božje milosrđe je uvijek na djelu. Imenom „Ja jesam” ili „Ja sam onaj koji jesam” prevodimo hebrejsku riječ JHVH. Sve nam to govori o neizmjernoj tajni Boga koja se ne može staviti u jedno ljudsko ime. U grčkom jeziku riječ JHVH je prevedena riječju Kyrios, što znači Gospodin.
U Novom zavjetu ta riječ ‘Gospodin’ se upotrebljava za Isusa Krista. Ime Isus sadrži i Boga i čovjeka jer znači Bog spašava ili „Gospodin spašava”. Isus će nam otkriti da i on sam nosi to božansko ime: „Kad podignete Sina Čovječjega, tada ćete saznati da Ja jesam”, piše sv. Ivan. Koliko god ime Božje bilo za čovjeka tajna, ipak svi doživljavaju Božje djelovanje u sebi i u svijetu. Gospodin prođe ispred Mojsija i objavi,: „Gospodin, Gospodin, Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću“, piše u knjizi Izlaska. Tu neizmjernu tajnu donosi i odgovor anđela Gospodnjega Manoahu: „Zašto me pitaš za moje ime? Ono je tajanstveno”, donosi knjiga Sudaca. O Bogu znamo ono što je o sebi objavio u Svetom pismu i u djelima stvaranja. O Božjoj uzvišenosti govori nam i doživljaj svete Angele iz Foligna. Franjevačka trećoredica, govorila je svom duhovniku o doživljaju Boga u svom mističnom zanosu: „Kad bih Boga ti doživio, ono što sam ja okusila, pa se odmah uspeo na propovjedaonicu, ne bi mogao ništa drugo učiniti, nego se okrenuti puku i reći mu: Braćo, idite u miru s Božjim blagoslovom, ja vam danas o Bogu ne mogu ništa reći” i „ Ono što sam vidjela i shvatila i što mi je Bog pokazao nikako ne umijem i ne mogu izreći, premda bih rado otkrila sve ono što sam shvatila o riječi koje sam čula, ali je bio apsolutno neizrecivi bezdan.” Da, Bog je neizmjerna tajna. Teško ga je spoznati, ali to je znak Njegove veličanstvenosti, a naše ograničenosti. Svemogući je neizreciv u ljudskim riječima. Mi smo nastali u vremenu i s vremenom odlazimo s ove zemlje. Jedino Bog može sve dati i sve mijenjati. Daje nadu i kad je čovjek izgubio svaku nadu. Primjećujemo to i kod Mojsija pred gorućim grmom.
U gorućem grmu nalazi Mojsije veliko objašnjenje i poruku. Mojsije je u bijegu i strahu za goli život. Faraon ga želi pogubiti. Pokušava se sakriti u pustinji čuvajući ovce. Mislio je samo na svoj jad i poteškoću. I kad je pomislio da je izgubljeni slučaj u Egiptu, Bog ima za njega veliki plan u ime cijeloga izraelskog naroda. Iz gorućega grma Mojsije čuje Božju poruku, donosi knjiga Izlaska: „Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu – nastavi Gospodin – i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove”, i nastavlja: „Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta”. Mojsije je zbunjen, pogotovo što zna da zapinje u govoru i kako će on, kao takav, izvesti narod iz ropstva? Bog ga poučava da je on onaj koji jest „Ja jesam”. Jahve je onaj koji je bio i s njegovim precima i sa sadašnjim članovima. Od Boga sve potječe i k Bogu se sve vraća. I kaže mu Bog: „Ja ću biti s tobom!”, donosi knjiga Izlaska.
To daje snage Mojsiju i sluša Boga. Vrši volju Božju i preuzima ulogu vođe iz ropstva kroz pustinju. Prihvatiti volju Božju nije uvijek lako. Zlo privuče čovjeka i odvede ga u ropstvo. Čovjek zaboravi Božja djela, kao Izraelci u pustinji. Zato piše sveti Pavao Korinćanima: „Ali većina njih nije bila po volji Bogu, budući da su poubijani u pustinji”. U tom slučaju je slijedila kazna za grijeh. Nesreće i grijesi, zločini i kazne znaju biti povezani. Ali to ne mora uvijek biti. Prije su ljudi tumačili da su nesreće izravne Božje kazne za grijehe. Danas su ljudi skloni govoriti o slučaju ili sudbini. Za nas kršćane ni jedno ni drugo. Patnja može doći i imati svoj smisao i bez teškoga grijeha.
Patnja je blagoslov ili prokletstvo, može roditi dobrim plodovima ili donijeti propast čovjeku. Evanđelje nam donosi primjer stradalih Galilejaca. Pilat ih je dao pogubiti kod prinošenja žrtava. Tako je pomiješao njihovu krv s krvi njihovih žrtava. Kula u Siloamu je poubijala 18 osoba, a nisu bili gori od nas. Možemo nabrajati niz slučajeva: bilo to ovih dana u Ukrajini, Palestini, Siriji ili Africi, bilo one tri tisuću poginulih u terorističkom napadu u 2001. u New Yorku ili onih 200 poginuli 2004. u Madridu. Zar su bili gori od nas pa su tako postradali? To ne bih rekao.
Ali je istina da čovjek često želi preuzeti Božje tajne u svoje ruke. Zašto neke pogodi nesreća, a druge ne? Zašto baš ja moram trpjeti? Zašto je to mene pogodilo? A dobri Bog želi s nama uvijek postići nešto više i vrjednije. Nitko ne mora ostati onakav kakav jest. Nitko ne mora biti neplodna smokva. Svi imamo priliku promjene i obnove. To nam je primjer neplodne smokve iz evanđelja: „Gospodaru, ostavi je još ovu godinu dok je okopam i pognojim. Možda će ubuduće roditi”, piše sv. Luka. Bog je strpljiv i dobar. Daje nam priliku. A obraćenje je potrebno svima. Treba mijenjati stanje duše i pameti i učiniti život plodnim u dobrim djelima. Dogodi se često po onoj izreci Lava Nikolajeviča Tolstoja: „Svi žele mijenjati svijet, ali nitko ne želi mijenjati sebe.” I zaključuje: „Čovjek kojemu je jedini cilj vlastito dobro – taj je zao. Kome je cilj da drugi imaju dobro mišljenje o njemu – taj je slabić. Kome je cilj dobro svih – taj je dobar. Kome je cilj slava Božja – taj je velik!”
Tražimo slavu Božju u ovo milosno vrijeme i bit ćemo sretni. Zato je potrebno ostaviti grijeh i loše navike i napraviti novi korak u svom životu. Potrebno je obraćenje u duši i tad će čovjek postati plodna smokva. I završio bih opet s mislima sv. Angele iz Foligna, koja je imala iskustvo grijeha, ali i obraćenja:
„Ako želiš zadobiti Božje svjetlo, moli! Zadobivši ga, ako ga želiš umnožiti, moli! Hoćeš li vjeru, moli!, nadu moli!, poslušnost moli!, čistoću moli! Hoćeš li bilo koju drugu krepost, moli!” Jer molitva slavi Boga i dovodi do novoga pravca u životu, a slava Božja je život čovjeka.
Fra Ante Pranjić Pilipović
Objava 3. Korizmena – Gospodin milosrđa! pojavila se prvi puta na Tomislav City.