252
Ustavni ustroj i izborni sustav u Bosni i Hercegovini takvi su da od potpisivanja Daytonskog sporazuma do danas nikada manje od tri stranke nisu mogle formirati vlast na državnoj razini.
Čak i prije toga, od pada komunizma, nije se dogodilo da zemljom upravlja jedna politička opcija.
Korak naprijed, natrag dva
Nije realno da će se to ikada i dogoditi jer potpora pojedinim strankama drastično oscilira, ne samo između dvaju entiteta već posebno među trima konstitutivnim narodima. Danas, kada je aktualna prekompozicija državne vlasti, treba podsjetiti da u donjem, Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH 42 zastupnika dolaze iz čak 14 stranaka. Trenutačno je u vlasti osam parlamentarnih stranaka, a potpiše li se novi koalicijski sporazum s tri oporbene srpske stranke, opet ćemo imati većinu koju će činiti osam stranaka. No, zbog upitne smjene dosadašnjih SNSD-ovih ministara, određene poluge u izvršnoj vlasti imalo bi zapravo 11 od 14 parlamentarnih stranaka. Sam ovaj podatak dovoljno govori o nestabilnosti aktualne, ali i potencijalne buduće vlasti do izbora 2026. godine, kada će se, valjda, situacija koliko-toliko pročistiti. Do tada ostaje za vidjeti kako i koji politički savezi mogu funkcionirati u institucijama zakonodavne i izvršne vlasti na razini BiH. Povijest nam govori da su u postratnom razdoblju najstabilnije bile koalicije u kojima su bile ili ključnu riječ imale tri najveće nacionalne stranke, HDZ BiH kod Hrvata, SDA među Bošnjacima i SDS, a poslije SNSD u srpskom biračkom tijelu. Naravno, bilo je tu oscilacija i eksperimenata, uglavnom podržanih ili čak projiciranih iz međunarodne zajednice. Prvo je u prvim poslijeratnim godinama SDS eliminiran iz vlasti zahvaljujući Biljani Plavšić i Miloradu Dodiku, a zapravo međunarodnoj zajednici. Prvi udar na vodeću hrvatsku i bošnjačku stranku dogodio se 2000. godine, kada je međunarodna zajednica kumovala uspostavi Alijanse za promjene, široke koalicije navodnih ljevičarskih i građanskih te minornih hrvatskih stranaka. Alijansa se pokazala potpuno nesposobnom upravljati Federacijom i raspala se i prije sljedećih izbora, kada se na vlast ponovno vraćaju SDA i HDZ. Ove dvije stranke, s Dodikovim SNSD-om, nakon toga postaju stabilni dijelovi državne vlasti, a upravljale su i FBiH do izbora 2010. godine, kada se, uz ponovno upletanje međunarodnih čimbenika, ulazi u novi eksperiment, poznat kao “Platforma”. Iako je bio uvjerljivi pobjednik izbora među Hrvatima, HDZ BiH tada je ponovno izbačen iz vlasti, koju su, uz SDA, činili SDP te dvije hrvatske strančice – NS “Radom za boljitak” i HSP. No, poput Alijanse za promjene, i taj eksperiment završen je neslavno nakon samo jednog mandata.
EU put, ali…
Među strankama koje su protekla tri desetljeća više ili manje sudjelovale u vlasti na državnoj razini bili su i PDP, Stranka za BiH, DF, SBB, DNS, SDP, a u protekle gotovo tri godine i NiP te Naša stranka. Uglavnom su to bile matematičke koalicije, a i ono malo programskih ciljeva koji su usuglašeni uglavnom nije poštivano i realizirano. To se dogodilo i s koalicijom uspostavljenom nakon posljednjih općih izbora 2022. godine. HDZ BiH, “trojka” (SDP, NiP, NS) i SNSD sa svojim koalicijskim partnerima iz RS-a uspostavili su većinu koja je, brojčano barem, bila stabilna u oba doma državnog Parlamenta. Neki proeuropski zakoni i odluke usvojeni su u prvom dijelu mandata, ali pred kraj prošle godine odnosi su narušeni, da bi sve eskaliralo presudom Miloradu Dodiku, a nešto ranije i odlukom “trojke” da prekine partnerstvo sa SNSD-om. Od tada se valjamo u političkom blatu iz kojeg se sada pokušava izići novim koalicijskim sporazumom. Hoće li i kako to funkcionirati, tek ćemo vidjeti jer oni koji sad dogovaraju vlast nemaju potpunu kontrolu nad Domom naroda, a on je presudan za usvajanje bilo kojeg zakona, ali i razrješenje ministara. Ako bi se tražila zajednička odlika svih dosadašnjih koalicija i vlada, onda bi to sigurno bila neiskrenost i nedosljednost partnera te česti pokušaji izigravanja uz svesrdnu pomoć međunarodnih dužnosnika. U svakom slučaju, trpi Bosna i Hercegovina, njezin europski i euroatlantski put. Trenutačno smo u fazi kada je BiH odobreno otvaranje pristupnih pregovora, ali se za njihovo istinsko počinjanje čeka da BiH i politički i tehnički posloži stvari. Kako to sporo i teško ide, vidjelo se na primjeru ispunjavanja uvjeta za dobivanje prve tranše iz Plana rasta, ambicioznog financijskog projekta potpore zemljama zapadnog Balkana kako bi se reformski u svim segmentima osnažile pred definitivni ulazak u Europsku uniju.
www.abcportal.info