Kad grobovi govore, a svijet šuti — Isusov prazan grob postaje jedini odgovor koji ostaje postojan dok sve ostalo prolazi
Uskrs 2025. dočekujemo u svijetu koji nije tiši, mirniji, ni pravedniji od onog kakav je bio ranijih godina. Rane su još uvijek otvorene, a nova su krvava poglavlja upravo u pisanju. Od ratnih razaranja Ukrajine i Gaze, do progonstava kršćana po Nigeriji, Iraku, Pakistanu, Indiji, Iranu… svijet se sve više čini poput duhovne pustinje – zemlje u kojoj kamen vrišti, a ljudi šute. Ali Uskrs dolazi i u takav svijet – ne onda kad je sve idealno, već baš kad je sve slomljeno, piše S.T. za Goranci online.
Isus nije uskrsnuo u idealnim okolnostima
Uskrs nije bajka. Nije pobjeda u trenutku ljudske moći. Isus je uskrsnuo iz groba – ne iz palače. Pobijedio je smrt – ne elitu. Njegovi učenici su ga napustili, narod izdao, vlast osudila, a grob zatvoren. I baš u tom mraku dogodilo se ono što ni jedan car, moćnik ni ideolog nikada neće moći učiniti – uskrsnuće.
To je poruka i današnjem čovjeku: ne moraš čekati da sve bude savršeno da bi svjetlo zasjalo. Bog ne čeka mir – On ga donosi. Uskrs nije bijeg od stvarnosti, nego ulazak Božjeg života u najgoru realnost.
Uskrs u svijetu progona
Dok čitaš ove riječi, više od 360 milijuna kršćana diljem svijeta suočava se s nekim oblikom vjerskog progona – od zatvaranja crkava, zabranjivanja Biblije, do fizičkog nasilja, otmica, silovanja, pa i smaknuća. Samo u Nigeriji, prema podacima organizacije Open Doors, svake godine bude ubijeno više tisuća kršćana samo zbog vjere. U Sjevernoj Koreji, vjernici završavaju u radnim logorima. U Iranu, pastori bivaju uhićeni. U Indiji, kršćanske zajednice trpe napade ekstremista. Na Bliskom istoku, stari kršćanski gradovi poput Mosula gotovo su ostali bez svojih vjernika.
I dok svijet šuti, Uskrs govori: nije vas Bog zaboravio. Isus, koji je i sam bio nepravedno suđen, izrugan i ubijen, staje uz svakog tko pati zbog istine. Njegovo uskrsnuće je jamstvo da patnja nije kraj – nego početak.
Svijet u neizvjesnosti, Krist u postojanosti
U vremenu kad se vijesti mijenjaju iz sata u sat, kad se granice brišu i ponovo crtaju, kad ekonomije tonu, a strah se širi poput dima, čovjek traži točku oslonca. Uskrsna poruka tu dolazi kao jedino nepromjenjivo sidro: Krist je uskrsnuo – doista uskrsnuo!
I to je temeljna istina koju ni rat ni mržnja ne mogu zatrti. Kad nestane iluzija sigurnosti, Uskrs nas podsjeća: sigurnost nije u sustavima, nego u osobi – u Kristu. I zato je Uskrs odgovor i Ukrajini i Palestini i Nigeriji i svakome od nas: Bog nije napustio čovjeka, čak ni kad ga čovjek napusti.
Zašto je Uskrs danas važniji nego ikad
Zato što smo umorni od loših vijesti. Zato što smo zatrpani informacijama, a gladni istine. Zato što imamo sve, a osjećamo se prazno. Zato što imamo slobodu govora, a sve se manje usuđujemo reći istinu. Zato što imamo “mreže”, a usamljeniji smo nego ikad.
Uskrs nam govori: imaš pravo na nadu. Imaš pravo vjerovati. Imaš pravo ustati. Jer netko je već prošao i križ, i tamu, i grob – i pobijedio.
U vremenu kad se množe porazi, Uskrs nas poziva da budemo ljudi pobjede – ne svjetovne, nego duhovne. Nismo pozvani samo gledati u nebo, nego donijeti nebo na zemlju. Vjerovati kad je najteže. Moliti kad drugi mrze. Oprostiti kad bi bilo lakše uzvratiti. Voljeti kad boli. Jer tada svjedočimo da Uskrs nije prošlost – nego živa prisutnost.