Svatko tko kaže da to ne radi – laže.
Od pojave društvenih mreža postalo je jako lako biti voajer. Prije njih, ljudi su se trebali dobro namučiti kako bi otkrili informacije o nekome tko ih zanima, a danas su mediji poput Facebooka, Instagrama i Twittera uvelike olakšali uhođenje.
Sada možemo u samo nekoliko klikova otkriti što neka osoba voli, sluša, gdje izlazi i još mnogo osobnih informacija koje mnogi ljudi šakom i kapom dijele na društvenim mrežama. A to radimo baš svi, i tko kaže da ne uhodi nikoga taj laže. No zašto je to tako? Postoje dva glavna razloga.
Prvi razlog je da doznamo sve o nekoj osobi koja nam se sviđa pa onda odlutamo i na profile ljudi koji su označeni na njihovim fotografijama i uhođenju nema kraja.
Drugi je razlog ego. Ima nešto neobjašnjivo utješno u tome što znamo da neki ljudi nisu ni približno kul kako se predstavljaju na društvenim mrežama pa često na njihove profile odlutamo i kako bismo podigli vlastiti ego ismijavajući njihove fotografije i statuse.
Kako uhodimo? Nasumično i do kraja. Prekopavamo po statusima, fotografijama, pregledavamo prijatelje osobe koju uhodimo, njihove lajkove… Sve do najsitnijih detalja, a kada nam Facebook ne pruži dovoljno informacija, tražimo ih na drugim društvenim mrežama i ponovno odlutamo, jer najlakše se izgubiti u bespućima interneta.
