Hip_Urednik
Višegodišnji problem nedostatka sezonskih radnika u poljoprivredi u Bosni i Hercegovini dosegnuo je kritičnu točku, ugrožavajući proizvodnju unatoč visokim dnevnicama koje dosežu i do 150 konvertibilnih maraka, često uz osiguranu hranu i prijevoz. Proizvođači se diljem zemlje suočavaju s velikim izazovima u pronalaženju radne snage za ključne sezonske poslove, poput berbe jagoda, što rezultira značajnim finansijskim opterećenjem, a u nekim slučajevima i smanjenjem ili potpunim odustajanjem od uzgoja određenih kultura.
Za berbu jagoda, na primjer, radnici mogu zaraditi 10 maraka po satu, što znači oko 100 maraka dnevno. U jeku sezone, poljoprivrednici navode da cijene mogu biti i više. Dok u Semberiji dobar sezonski radnik vrijedi zlata, dnevnice za pojedine poslove u Posavini mogu iznositi i do 150 maraka, uz osiguranu hranu i prijevoz. Unatoč ovim primamljivim ponudama, radna snaga je i dalje najveći trošak i najteži resurs za osigurati.
Đorđe Vakčić, proizvođač jagoda, ističe sve veće poteškoće u pronalaženju kvalitetne radne snage. “Sve je teže i teže doći do kvalitetne radne snage. Za ovo ne treba ići u školu da bi se znalo brati jagode, krastavce, sjeći kupus ili papriku, rajčicu, nego ljudi jednostavno idu ondje gdje je lakše zaraditi novac”, objašnjava Vakčić, dodajući da im u ispomoć često dolaze i djeca kada nemaju obveza. Milenko Todorović, tehnolog u AD “Duvan” Bijeljina, napominje da se ovim poslom uglavnom bave starije generacije, dok je mlađim generacijama privlačnije zarađivati na lakši način.
Nedostatak radne snage prisilio je mnoge proizvođače na drastične korake. Čedomir Radovanović, proizvođač trešanja, prvobitno je planirao imati 7-8 hektara trešanja, ali je zbog kroničnog nedostatka radnika sadnju zaustavio na dva hektara. On je slične probleme imao i s berbom jagoda, kada mu je trebalo 10-15 sezonaca, te je sada prilagodio rad berbi trešanja, oslanjajući se na obitelj, prijatelje i stalne radnike.
Dok dnevnice rastu iz sezone u sezonu, broj onih koji žele raditi u poljoprivredi neprestano se smanjuje. Proizvođači upozoravaju da bez stabilne radne snage nema ni ozbiljne proizvodnje. Za mnoge voćare i povrtlare u Semberiji, pitanje radnika više nije samo pitanje troška, već je postalo pitanje opstanka cjelokupne proizvodnje.
