Hip_Urednik
Dr. sc. Miloš Šolaja, profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjaluci, izjavio je kako Ured visokog predstavnika (OHR) “ne postoji” u formalnom smislu te da bi funkciju visokog predstavnika trebalo ukinuti. Prema njegovom mišljenju, takav potez bi otvorio prostor za politike prevladavanja problema u Bosni i Hercegovini, omogućivši svakom akteru da definira vlastite interese i traži ih unutar postojećeg okvira BiH. U suprotnom, Šolaja upozorava na stagnaciju u razvoju i odlazak ambicioznih ljudi iz zemlje.
Šolaja je istaknuo da pravila izbora visokog predstavnika nikada nisu jasno definirana. Prvog visokog predstavnika, Carla Bildta, kao i sve njegove nasljednike, potvrdilo je Vijeće sigurnosti UN-a, no imenovanje Christiana Schmidta osporile su dvije velike svjetske sile. Profesor se pita “tko je taj koji će reći da može biti visoki predstavnik” bez potvrde Vijeća sigurnosti, čime se dovodi u pitanje legitimitet Schmidtove pozicije.
Nadalje, profesor Šolaja tvrdi da Vijeće za provedbu mira (PIC), iako prihvaćeno u političkoj praksi, formalno “nikada nije ni postojalo” unutar daytonskog okvira. Dodao je kako se na kraju pokazalo da se nije sastajalo ni Vijeće za provedbu mira, nego samo njegov upravni odbor, institucija koja je nastala izvan Daytona i visokim predstavnicima dala široke političke ovlasti.
Profesor je naglasio da unutar BiH postoje potpuno suprotni pogledi na ulogu visokog predstavnika. Dok se iz dijela bošnjačkih političkih krugova ranije moglo čuti da bi OHR trebao “dovesti BiH do Europske unije pa tek onda otići”, iz Republike Srpske dolazi stav da nije moguće uspostaviti normalne političke odnose dok god postoji OHR. Šolaja je još 1998. i 1999. godine upozoravao da će visoki predstavnik zamrznuti razvoj demokracije u BiH, smatrajući da se upravo to i dogodilo, te da BiH, unatoč izborima i institucijama, nema istinsko demokratsko funkcioniranje.
Kada je riječ o izboru novog visokog predstavnika, Šolaja smatra da će se Rusiju i Kinu pitati za mišljenje, podsjećajući da su obje države osporile imenovanje Christiana Schmidta. Posebno je izdvojio kinesku poziciju, istaknuvši da Peking vanjskopolitičke odluke donosi “vrlo pažljivo i nakon detaljne analize”, zbog čega njihovo protivljenje nije bilo slučajno ni simbolično. Slučaj Schmidt, dodao je, pokazao je da imenovanje visokog predstavnika više ne može biti “rutinska birokratska odluka”.
Govoreći o sukobu na relaciji Izetbegović-Murphy oko “bošnjačke države veličine Slovenije”, Šolaja je podsjetio na američki dokument iz 2002. godine koji se odnosi na potrebu dobrih odnosa Amerikanaca s Muslimanima u BiH kako bi pokazali da nisu civilizacijski protiv muslimana u svijetu, te da se jedno vrijeme pogodovalo politikama unitarizma. Ipak, istaknuo je suštinu u izjavi bivšeg američkog veleposlanika u BiH, Charlesa Englisha: “nema centralizirane BiH, nema nezavisne RS i nema trećeg entiteta”, dodajući da je English bio u pravu “bar do sada”.
Komentirajući procjene britanskih instituta o Balkanu kao mogućem novom kriznom žarištu, Šolaja je kazao kako one mogu biti ili najava određene politike ili odraz stvarnog stanja na terenu. Dodao je kako je moguće da takve procjene iz Londona služe i kao svojevrsno ispitivanje reakcija i stvarnog stanja u BiH. Profesor je skeptičan prema ideji unutarnje krize bez vanjskih poticaja, sugerirajući da bi Velika Britanija mogla imati interes u izazivanju krize kako bi se “postavila kao bitna” u regiji gdje inače nije ključni akter u globalnim krizama.
Šolaja je također spomenuo dolazak mlađih generacija političara u BiH koje nemaju iskustvo prijeratne BiH, ali su “više nacionalno orijentirane jer su tako odrasle”. Smatra da je ključno politički ih usmjeriti prema rješavanju problema i suradnji, umjesto produbljivanja sukoba.
