Hip_Urednik
Pretjerano strog odgoj može dovesti do poslušnosti, ali i ostaviti posljedice na djetetovo samopouzdanje, emocionalnu sigurnost i sposobnost otvorene komunikacije.
Mnogi roditelji vjeruju da su stroga pravila, čvrsta rutina i visoka očekivanja najbolji put do discipline, poštovanja i uspjeha djece. No, kada se strogost pretvori u pretjeranu kontrolu, stalnu kritiku i odnos u kojem se dijete boji pogriješiti, posljedice mogu biti drukčije od onih koje roditelji žele postići.
Psiholozi već desetljećima upozoravaju da autoritarni roditeljski stil, koji se temelji na kontroli, poslušnosti i slaboj emocionalnoj toplini, može utjecati na način na koji dijete doživljava sebe, druge ljude i odnose u odrasloj dobi.
Stalna potreba za odobravanjem
Djeca koja odrastaju u okruženju u kojem se od njih traži poslušnost bez puno objašnjenja često uče slijediti pravila, ali ne i samostalno donositi odluke.
U odrasloj dobi takve osobe mogu biti odgovorne, vrijedne i dobro se snalaziti u jasno strukturiranim sustavima, ali istodobno mogu imati manjak samopouzdanja i stalnu potrebu za potvrdom drugih ljudi.
Ako je dijete od malih nogu naučeno da njegova vrijednost ovisi o tome koliko je poslušno, uspješno ili “dobro”, kasnije može teško razlikovati vlastite želje od tuđih očekivanja.
Teže izražavaju emocije i neslaganje
U pretjerano strogim obiteljima komunikacija je često jednosmjerna. Roditelji govore, dijete sluša, a prostor za pitanje, neslaganje ili izražavanje emocija vrlo je ograničen.
S vremenom dijete može naučiti da je sigurnije šutjeti nego reći što misli. U odrasloj dobi to se može odraziti na teškoće u izražavanju osjećaja, postavljanju granica i rješavanju sukoba.
Takve osobe često izbjegavaju konfrontaciju, čak i kada ih nešto duboko pogađa, jer su kao djeca naučile da neslaganje može dovesti do kazne, kritike ili odbacivanja.
Emocionalna podrška jednako je važna kao disciplina
Dijete može imati sve materijalne uvjete, urednu rutinu i jasna pravila, a istodobno se osjećati emocionalno nevidljivo. Ako se tuga, strah, plač ili nesigurnost stalno umanjuju ili odbacuju, dijete može steći dojam da njegove emocije nisu važne.
Nedostatak emocionalne podrške u djetinjstvu može se kasnije odraziti na odnose. Neki ljudi postaju pretjerano ovisni o tuđem odobravanju, dok se drugi emocionalno zatvaraju jer ne znaju kako tražiti podršku ili vjerovati drugima.
Kada strogost postaje problem?
Disciplina sama po sebi nije problem. Djeci trebaju granice, rutina i osjećaj odgovornosti. Problem nastaje kada se odgoj temelji ponajprije na strahu, kontroli i kazni, a premalo na razgovoru, povjerenju i razumijevanju.
Na pretjerano strogo roditeljstvo mogu upućivati ponašanja poput:
- dijete ne smije postavljati pitanja ni izraziti neslaganje,
- svaka pogreška doživljava se kao ozbiljan prijestup,
- djetetove emocije se omalovažavaju ili ignoriraju,
- roditelj stalno nadzire prijateljstva, aktivnosti i odluke djeteta,
- očekuju se samo visoke ocjene i uspjesi, bez pohvale truda,
- kritika je česta, a nježnost i pohvala rijetke.
Strah i poštovanje nisu isto
Važno je razlikovati poštovanje od straha. Dijete koje se boji roditelja možda će izvana djelovati poslušno, ali to ne znači da se osjeća sigurno, prihvaćeno ili dovoljno slobodno da razvije vlastiti identitet.
Zdrav odgoj ne znači potpuno odbacivanje pravila. Naprotiv, djeci trebaju jasne granice. No, granice najbolje djeluju kada su povezane s objašnjenjem, dosljednošću i emocionalnom toplinom.
Dijete ne postaje snažno zato što ga se stalno kontrolira, nego zato što zna da smije pogriješiti, postaviti pitanje, izraziti emociju i opet biti voljeno.
Ravnoteža između discipline, povjerenja, razgovora i emocionalne sigurnosti ključna je za odgoj djeteta koje će izrasti u stabilnu, samostalnu i sigurniju osobu, piše Index.
(www.jabuka.tv | Foto: Pexels)
The post Psiholozi upozoravaju: Što se događa s djecom pretjerano strogih roditelja? first appeared on Jabuka.tv.
