Hip_Urednik
Bosna i Hercegovina se suočava s dugogodišnjim ekološkim problemom nelegalnih odlagališta otpada, s procjenama lokalnih udruženja koje ukazuju na više od tisuću divljih deponija diljem zemlje. Ipak, unatoč razmjerima izazova, primjetni su pozitivni pomaci u borbi za čišći okoliš, posebno uz rijeku Bosnu u dobojskom području, gdje lokalne inicijative donose konkretne rezultate.
Sportski ribolovci, na primjer, preuzeli su inicijativu i uspješno uveli red na obalama rijeke Bosne u općini Doboj Jug. Na tom području više nema uobičajenih hrpa smeća uz rijeku, što je značajan uspjeh. “Ima nekad neko da se ne ponaša u skladu, ono da bude čista priroda i to, ali u suštini se može biti zadovoljan sa čistoćom ovog mjesta i uređenošću. Pravo je uređeno, super”, svjedoči Irfan Hadžić, ribolovac iz Doboja. Slični pozitivni primjeri zabilježeni su i nizvodno, pa se tako divlje deponije više ne mogu vidjeti ni na obalama Bosne u susjednom Doboju. U naselju Kotorsko, također kod Doboja, hrpe kućnog smeća, staklenih boca i plastične ambalaže nestale su otkad je prije nekoliko godina započelo organizirano prikupljanje otpada. Skelar na rijeci Bosni, Izudin Glavić, potvrđuje: “Sad je situacija dobra, čista. Sad se ne baca smeće, što se tiče nas Kotorana. Odvozi se, kamioni dolaze svake srijede i odvoze, nema smeća kraj Bosne.”
Ipak, ostaci smeća na krošnjama u priobalnom dijelu rijeke pokazuju da se otpad i dalje povremeno baca u vodu ili pored nje, što podsjeća na izreku koju citira ribolovac Hadžić: “Tko god u vodu bacao smeće, dabogda nikad nemao sreće.” Zikret Alić iz okoline Gračanice, koji već dva desetljeća živi i radi u Sloveniji, jednoj od najčišćih europskih zemalja, ističe potrebu za sustavnijim pristupom. “Kod nas malo treba više ulaganja, više mašina, više zalaganja, općina, gradova, županija, više novca”, kaže Alić, naglašavajući da su za trajno rješenje potrebna veća ulaganja u infrastrukturu i podrška vlasti.
Dok se u ruralnim područjima bilježe uspjesi u uklanjanju divljih deponija, problem je i dalje prisutan u urbanim sredinama. Komunalni radnici u Doboju, primjerice, često moraju uklanjati gomile smeća u blizini bivše dobojske bolnice, koja je udaljena petnaestak minuta hoda od centra grada. Hrvoje Starčević iz KP “Progres” Doboj navodi: “Mi, otprilike, svakih deset dana vozimo. Bude uvijek po pun kamion smeća, jedno deset kubika ovdje na ovom mjestu. Stalno se čisti, vozi, ali uvijek ima.” Znakovito je da se samo dva dana nakon odvoza na istom mjestu ponovno pojavljuju kese sa smećem. Krupni otpad baca se i u naseljenom dijelu susjedne općine Doboj Jug, što ukazuje na duboko ukorijenjen problem neodgovornog odlaganja otpada.
Iako postoje ohrabrujući primjeri uspješnog čišćenja i organiziranog prikupljanja otpada, stotine divljih deponija diljem Bosne i Hercegovine, uključujući i one koje se ponovno pojavljuju u dobojskom području, jasno pokazuju da je upravljanje otpadom oblast u kojoj još uvijek ima značajnog prostora za ulaganja i poboljšanja. Bez sustavnijeg pristupa, veće svijesti građana i snažnije podrške institucija, borba za čišći okoliš ostat će trajan izazov.
