Mirko Alilović odlučio se pridružiti svojim suigračima Igoru Voriju, Denisu Buntiću, Ivanu Čupiću i oprostiti se od reprezentacije.
Nakon 11 godina došao je kraj i reprezentativnim obavezama. To je bila moja odluka i prije prvenstva, ali nakon nekih nemilih događaja koji su se dogodili tijekom ovog prvenstva zaključio sam da mi ovakav stres i ovakve stvari ne trebaju u životu. Imam obitelj, djecu, suprugu, roditelje i rodbinu koji isto imaju dušu i srce i sve ih to boli. Još da mi se događa da mi kamenuju kuće moje punice… to sigurno nije zaslužila, da se uništava imovina nekoga tko cijeli život radi za nešto pošteno. Mislim da to nema smisla. Ja volim Hrvatsku, dao sam ovoj reprezentaciji cijelog sebe. Osvajali smo medalja i medalja, nažalost nijedna zlatna. Nadam se da neće doći vremena kada ćemo cijeniti tu brončanu kao zlatnu jer vidimo kako je teško doći do medalje zadnjih nekoliko godina, rekao je Alilović u razgovoru s novinarom HRT-a Vikijem Ivanovićem.
Ovo je bila moja zadnja utakmica za Hrvatsku i reprezentaciju. Posvećujem se klupskim obavezama i svojoj obitelji, dodao je Mirko i osvrnuo se na godine provedene u hrvatskom dresu.
U reprezentaciji sam od 2007. i reći ću samo jedno: Nijedan poraz nije bolan kao onaj u reprezentaciji, a nijedna pobjeda nije slatka kao ona u reprezentaciji. Tako je barem to za mene. Ja sam vam veliki emotivac. Ušao sam u reprezentaciju kad je tu bila zlatna generacija. Oni su me uveli i odgajali sportski. Naučili su me sportskoj kulturi, kako cijeniti starije i kako se odnositi prema mlađima. Hvala im na tome. Ponosan sam što sam dio i ove reprezentacije. Mislim da nas je to zajedništvo i bratstvo držalo zajedno bez obzira na kritike izvana, rekao je Alilović.
Hrvatska ima budućnost. Imamo potencijal i želim sve najbolje hrvatskom rukometu i puno medalja u budućnosti, zaključio je Alilović.
