Hip_Urednik
Franjo Mikulić (82) vratio se u svoje rodno selo Dužice prije jedanaest godina, nakon punih 41 godinu provedenih radeći kao tokar u Švicarskoj. Danas ovaj osamdesetdvogodišnjak uživa u zasluženoj mirovini sa suprugom u zaselku Smokinje, ističući da mu se povratak isplatio jer ovdje “dan traje duže” i pruža mnogo više druženja nego u inozemstvu.
Mikulić, koji je zanat izučio u Mostaru, otišao je u Švicarsku 1968. godine nakon odsluženja vojnog roka. Iako se često misli da život u inozemstvu nudi “med i mlijeko”, on naglašava da se novac tamo mora pošteno zaraditi, uz značajan fizički trud i odricanje. Odluka o povratku na rodnu grudu nije bila ishitrena, već je sazrijevala godinama, a Mikulić iskreno priznaje da bi, iz sadašnje perspektive, možda i savjetovao mladim ljudima da ne odlaze u tuđinu kada bi unaprijed znali što ih sve čeka.
U Švicarskoj su ga najviše impresionirali red, disciplina i poštivanje zakona, ali mu je u Hercegovini presudila otvorenija životna dinamika i osjećaj veće povezanosti. Zaseok Smokinje, u kojem danas stalno živi tridesetak ljudi u jedanaest domaćinstava, ističe se iznimnim zajedništvom mještana. Kroz zajedničke akcije realizirani su brojni projekti, od dovođenja vodovoda do trenutnog zidanja zida oko groblja i uređenja dječjeg igrališta. Kao posebnu tradiciju njeguju zajedničko kićenje bora za Božić, te paljenje svitnjaka i badnjaka, što smatra rijetkošću u današnje vrijeme.
Nakon povratka, Mikulić je staru obiteljsku štalu iz 1959. godine preuredio u konobu, spasivši je od rušenja. U njoj brižno čuva brojne starine, uglavnom obiteljsko nasljeđe, poput starog štednjaka, kredenca s početka šezdesetih, kutije za duhan svoga pokojnog oca, pegle na žar i gargaša za vunu. Mlađim generacijama s ponosom pojašnjava i čemu je služio stari kantar, naglašavajući da se njime najviše mjerio duhan, ali i telad i krmad.
Unatoč tome što je nedavno navršio 82 godine, zdravlje ga i dalje izvrsno služi. Svako jutro ustaje u pola sedam, redovito vozi automobil, a sa suprugom predano održava baštu i imanje. Iz vlastite perspektive, Franjo Mikulić preporučuje našim ljudima u inozemstvu da se u mirovini, ako im je to ikako moguće, vrate u svoj rodni kraj.
