Sjećanje koje ne blijedi: Mještani Donjeg Velikog Ograđenika već sedam godina hodočaste na Uzdol u znak sjećanja na poginule branitelje

Još od 2019. godine, kada je Bojna Uzdol kontaktirala Općinu Čitluk s informacijom o otvaranju spomenika svim poginulim braniteljima, među kojima su i poginuli na Bokševici iz Brotnja – Jadranko Šarac, Anton Odak, Marin Vidić i Josip Soldo – u Donjem Velikom Ograđeniku je započela jedna tiha, ali snažna tradicija sjećanja.

Od tada, već sedmu godinu zaredom, mještani DVO-a zajedno s obiteljima poginulih Šarca Jadranka i Odaka Antona organiziraju zajednički odlazak na Uzdol. Riječ je o događaju koji je prerastao u emotivno okupljanje, ispunjeno pijetetom, zahvalnošću i trajnim sjećanjem na prijatelje, suborce i sumještane.

Program uključuje svetu misu, polaganje vijenaca i paljenje svijeća za sve poginule branitelje. Posebno emotivan trenutak svake godine je dolazak obitelji i mještana na mjesta sjećanja, gdje se u molitvi i tišini odaje počast onima koji su položili život za slobodu.

Na tom putu ne zaboravlja se ni Buna, gdje su uklesana imena dvojice poginulih branitelja – Dragana Solde i Dane Šarca, takodjer iz DVO-a. Tu su također uklesana imena poginulih branitelja iz Brotnja.

Tamo se autobus zaustavlja kako bi sudionici izišli, pomolili se i zapalili svijeće, odajući počast i njima. Nakon toga, put se nastavlja prema Uzdolu kod Prozor-Rame, gdje se završava glavni dio hodočašća.

Godine koje prolaze nisu umanjile važnost ovog okupljanja. Naprotiv, svako novo hodočašće nosi sve snažniju poruku zajedništva i zahvalnosti.

U autobusu se, kako ističu sudionici, osjeća posebna atmosfera – spoj ponosa, tuge i duboke zahvalnosti prema onima koji više nisu među živima, ali su trajno ostali u sjećanju svojih prijatelja i sumještana.

Za mještane Donjeg Velikog Ograđenika ovo nije samo putovanje. To je način da se kaže jedno veliko „hvala“ – za život, za slobodu i za sve ono što su njihovi poginuli branitelji ostavili iza sebe. I zato, ni nakon toliko godina, zaborav ne postoji. Postoji samo sjećanje koje se svake godine iznova živi – na Uzdolu, na Buni i u srcima onih koji ih nikada nisu zaboravili.