Imate li 10.000 KM? Tko je danas srednja klasa u BiH

Srednja klasa u Bosni i Hercegovini suočava se s dubokom transformacijom, pri čemu sve veći broj kućanstava živi bez stvarne mogućnosti štednje ili podnošenja manjih financijskih udara, unatoč statističkim pokazateljima o njenom postojanju. Rast cijena stanova, hrane i osnovnih životnih troškova značajno je poništio učinke povećanja plaća, gurajući nekadašnji nositelj ekonomske stabilnosti u režim života od mjeseca do mjeseca, ističe ekonomist Igor Gavran. On upozorava da slabljenje srednje klase postaje očito upravo u disproporciji primanja i troškova, jer ni prosječne plaće više ne osiguravaju životni standard koji bi se u europskim okvirima mogao smatrati srednjom klasom.

Dok ekonomska teorija srednju klasu najčešće definira kao skupinu kućanstava s prihodima između 75 i 200 posto medijalnog dohotka, u stvarnosti ovaj pojam mnogo više ovisi o sposobnosti osiguravanja štednje, sigurnosne rezerve i dugoročne financijske stabilnosti nakon podmirenja osnovnih troškova. Gavran smatra da srednja klasa u BiH sve više nestaje, postajući gotovo endemska kategorija, jer značajan dio stanovništva formalno svrstanog u taj sloj praktično živi bez financijske sigurnosti.

Analize primanja pokazuju da se “stvarna” srednja klasa u BiH svodi na oko 15 do 20 posto kućanstava. Donju granicu čine obitelji s prihodima od 2.500 do 3.500 KM koje jedva pokrivaju osnovne troškove, dok se “klasična” srednja klasa podrazumijeva mjesečna primanja od 4.000 do 6.500 KM, uz mogućnost otplate kredita, posjedovanja automobila, obrazovanja djece i redovite štednje. Prag minimalne financijske stabilnosti kreće se između 3.500 i 4.500 KM mjesečno.

Konkretni primjeri iz svakodnevnoga života zorno prikazuju tanku granicu između statistike i stvarnosti. Obitelj iz Banje Luke, gdje supružnici rade kao medicinska sestra i nastavnik, s dvoje djece i ukupnim prihodima od oko 3.600 KM, formalno pripada donjem srednjem sloju. Međutim, nakon otplate stambenog kredita, troškova hrane, prijevoza, školovanja djece i režija, njihov se proračun svodi na tekuće preživljavanje. U takvim uvjetima ne postoji prostor za štednju niti za nepredviđene troškove bez zaduživanja, a čak i odlazak na more postaje nedostižan luksuz, kako je izjavio Stefan P. (39).

Mjesečni troškovi četveročlane obitelji u većim gradovima danas u prosjeku prelaze 3.000 KM. Stanovanje, kroz kredit ili najam, iznosi od 700 do 1.000 KM, hrana od 1.000 do 1.300 KM, režije više od 300 KM, dok prijevoz, obrazovanje i ostali troškovi ukupan iznos povećavaju na 3.000 do 3.500 KM mjesečno. To praktično znači da se cijela razina prihoda kućanstva troši na podmirivanje osnovnih životnih potreba, bez mogućnosti za stvaranje financijske rezerve.

Ekonomisti naglašavaju da bi se kućanstvo moglo smatrati stabilnim dijelom srednje klase tek ako raspolaže ušteđevinom koja pokriva tri do šest mjeseci potrošnje, što za četveročlanu obitelj iznosi približno 10.000 do 15.000 KM. Međutim, značajan dio građana BiH ne raspolaže ni rezervom dovoljnom za jedan mjesec života bez plaće, što štednju čini nedostižnim luksuzom.

Dodatni pritisak dolazi s tržišta nekretnina, gdje su cijene stanova u posljednjih deset godina porasle više od 150 posto, dok su plaće rasle približno 90 posto. Kvadratni metar novogradnje u većim gradovima danas stoji od 3.500 do 5.000 KM, što znači da stan od 70 četvornih metara košta između 250.000 i 300.000 KM. Uz stambeni kredit na 25 godina, mjesečna rata iznosi oko 1.000 KM, što često odnosi više od 30 posto prihoda kućanstva – granice koja se u ekonomskoj teoriji smatra pragom održivosti.

Inflacija je od 2020. do 2025. godine cijene osnovnih namirnica i usluga povećala i do 70 posto, čime je u velikoj mjeri neutraliziran nominalni rast plaća. Kućanstva u BiH danas na hranu troše približno trećinu prihoda, dok se u razvijenim europskim gospodarstvima taj udio najčešće kreće između 10 i 15 posto, što jasno pokazuje pad stvarne kupovne moći stanovništva.

U takvim uvjetima raste i kreditna ovisnost kućanstava. Stambeni krediti samo su dio slike, budući da sve više građana koristi potrošačke i kratkoročne zajmove kako bi pokrili tekuće troškove. To dodatno smanjuje financijski manevarski prostor i povećava osjetljivost na ekonomske šokove, dok demografski pad i odljev radne snage dodatno slabe domaću potrošnju i poreznu osnovicu.

Statistike i dalje održavaju privid postojanja srednje klase, dok se u stvarnosti širi skupina kućanstava koja žive na granici financijske izdržljivosti. Gavran upozorava da se ne može govoriti o snažnoj srednjoj klasi u uvjetima u kojima značajan dio zaposlenih nema sposobnost pokriti ni nepredviđene troškove bez dodatnoga zaduživanja. Srednja klasa u BiH prolazi kroz duboku strukturnu transformaciju; sve je manje riječ o sloju koji gradi stabilnost i sigurnost, a sve više o skupini koja uspijeva pokriti tek osnovne troškove, predstavljajući tako manje životni standard, a više razinu izdržljivosti. Za razliku od BiH, u većini zemalja Europske unije srednjoj klasi pripada između 50 i 65 posto stanovništva, a većina obitelji raspolaže ušteđevinom koja može pokriti najmanje tri do šest mjeseci troškova, što je ključni pokazatelj financijske sigurnosti.