Danas se navršava 25. godina od tragične smrti jednoga od najvećih hrvatskih glazbenika Tomislava Ivčića.
Rođeni Zadranin, postao je jedan od poznatih hrvatskih pjevača i skladatelja svog vremena, zahvaljujući i brojnim nastupima na festivalima zabavne glazbe 1970-ih godina. Tijekom glazbene karijere proslavio se brojnim uspješnicama, uglavnom inspiriranim dalmatinskim folklorom, ali i obradom poznatih talijanskih canzona.
U svojoj je bogatoj pjevačkoj i skladateljskoj karijeri napisao preko 200 pjesama i tekstova te snimio 23 albuma koji su prodani u 2,5 milijuna primjeraka. Među najpoznatijim pjesmama su: “Otrov s tvojih usana”, “Kalelarga”, “Stop The War In Croatia” i “Večeras je naša fešta”. Zajedno s Mladenom Grdovićem nastupa kao “Duo Pegla”. “Duo Pegla” izdaje kazetu koja se prodaje u rekordnih četristo tisuća primjeraka. Tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj, Ivčić je skladao i otpjevao pjesmu na engleskom jeziku “Stop the War in Croatia”. 1990. godine postaje članom Hrvatske demokratske zajednice, za koju se u veljači 1993. i kandidira za zastupničko mjesto u Hrvatskom saboru koje na izborima i osvaja. Nekoliko tjedana prije stupanja na navedenu dužnost i kratko nakon intervjua u tjedniku “Globus”, pogiba u prometnoj nesreći u Zagrebu u kojoj je poginulo još troje ljudi. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Jedan od većih uspjeha svakako je njegova pjesma “Večeras je naša fešta”, koja je postala svojevrsna himna Dalmacije i često se izvodi i pjeva na feštama, ali i prilikom proslavljanja pobjeda i priznanja dalmatinskih sportaša i sportskih klubova. Zadranima je posebno poznata Ivčićeva pjesma Kalelarga – pjesma kojom je opjevao zadarsku glavnu ulicu. Tomislav Ivčić napisao je i jednu od najljepših pjesama o Međugorju pod nazivom “Ovo je pjesma Međugorja”.
https://www.youtube.com/watch?v=EHv-nt8x90E
Također, otpjevao je još nekoliko domoljubnih pjesama, od kojih ovaj put izdvajamo „Tamo gdje sam rođen“ koju je otpjevao 1990. u Širokom Brijegu kada su Hrvati prvi puta mogli slobodno prodisati u svojoj Hercegovini.
Mogli bi slobodno reći da je ova pjesma dokument jednog vremena:
VLADO MIKULIĆ – POEMA TOMISLAVU IVČIĆU (1993.)
Plakala su i zvona i ljudi
kad je umro na hrvatskoj grudi
i želimo vječni mir i slavu
dičnom sinu Ivčić Tomislavu.
Svi Hrvati tuguju za njime
u legendu ušlo mu je ime
k’o pjevača i kao čovjeka
Hrvatska mu zahvalna dovijeka.
Zato pjesmom mi želimo reći
da je Ivčić naš vitez najveći
rodni Zadar štuje svog junaka
neka mu je crna zemlja laka.
Kalelarga, svaki dom i kala
od srca mu sada kažu hvala
Vedran, Đani braća ponosita
nastavit će djela plemenita.
Stara mati puna tuge, sjete
može biti ponosna na dijete
koje ljudi i štuju i vole
za dušu se njemu Bogu mole.
Katolik je on i Hrvat bio
cijeli život tim se ponosio
sve što čovjek u svom srcu nosi
sve što voli i čim se ponosi.
Ostala su prekrasna mu djeca
i supruga koja bolno jeca
nema više brace da ih budi
da ih jutrom i grli i ljubi.
Al’ ostade od života želja
nema više divnog roditelja
ostala je pjesma i vedrina
plavo more i galeb i stina.
Ostala su djela vrijedna zlata
i živjet će dok bude Hrvata
pjesma mu je bila uzorita
a riječ topla, ljudska, plemenita.
Kad Hrvatska biše napadnuta
pjevao je po tisuću puta
molio je rat zaustavite
i hrvatskom puku pomozite.
A ta pjesma vječno živjet’ mora
jer je simbol hrvatskog otpora
pjevao je i pomoć skupljao
sve hrvatskom narodu je dao.
Pjevao je po cijelome svijetu
budio je i nadu i sjetu
za dom rodni i svoje Hrvate
da se sretno svojoj kući vrate.
Da pomognu kada je najteže
da ih pjesma s rodnom grudom veže
krv i suza Hrvatskom je tekla
ali pjesma sve je svijetu rekla.
Nek’ se čuje da Hrvatska pati
za slobodu bore se Hrvati
a Ivčić je divan čovjek bio
takvog ga je svijet upamtio.
Izvor: narod.hr
