Hip_Urednik
Bosna i Hercegovina suočava se s produbljivanjem demografske krize, izgubivši gotovo 30.000 stanovnika prirodnim putem u samo tri godine, što je ekvivalent broju stanovnika grada poput Širokog Brijega. Kontinuirani pad broja rođenih, višestruko veći broj umrlih i intenzivno iseljavanje pretvorili su “bijelu kugu” u jedan od najvećih društvenih i ekonomskih problema države. Posljedice su već vidljive u obrazovnom sustavu, gdje je gotovo 7800 učenika manje, a 45 škola je zatvoreno.
Ozbiljnost situacije potvrđuju službeni podaci. Tijekom 2025. godine u BiH je rođeno samo 24.105 djece, što je dva posto manje nego godinu prije, dok je istodobno umrla 35.801 osoba, odnosno 0,58 posto više nego 2024. Prirodni prirast iznosio je alarmantnih -11.696, što znači da je zemlja u jednoj godini prirodnim putem izgubila gotovo 12 tisuća stanovnika. Početak 2026. godine ne donosi poboljšanje; u prva tri mjeseca rođeno je 5551 dijete, dok je umrlo 9000 osoba, s prirodnim padom od 3449 stanovnika. Omjer je izrazito nepovoljan: na približno šest rođenih dolazi deset umrlih.
Problem se ne svodi samo na mali broj rođenih, već i na odlazak velikog broja ljudi u radnoj i reproduktivnoj dobi. Procjena Svjetske banke pokazuje da je stanovništvo BiH 2025. palo na oko 3,14 milijuna, uz godišnju stopu pada od 0,8 posto, u usporedbi s 3.531.159 stanovnika prema popisu iz 2013. Iako se metodologije procjene razlikuju, trend smanjenja stanovništva je nedvosmislen. Demografski problem dodatno produbljuje iseljavanje, čije je stvarne razmjere teško izmjeriti zbog nedostatka jedinstvenog registra građana koji su trajno napustili zemlju. UNFPA je ranije upozorila da službene statistike mogu podcijeniti emigraciju, a procjene temeljene na zrcalnim statistikama sugeriraju da je BiH samo od 2013. do 2020. godine mogla izgubiti oko 200 tisuća stanovnika zbog iseljavanja. Tijekom 2024. godine, 32.080 osoba promijenilo je prebivalište unutar BiH, što, iako ne predstavlja vanjsku emigraciju, ukazuje na visoku mobilnost stanovništva.
Posljedice demografskog sloma očituju se u svakodnevnom životu. Smanjuje se udio djece u stanovništvu, dok udio starijih raste, što stvara pritisak na mirovinski i zdravstveni sustav. Sela ostaju bez mladih obitelji, a smanjuje se broj radno sposobnih ljudi koji mogu doprinositi javnim uslugama. Stvara se opasan začarani krug: odlazak mladih smanjuje broj potencijalnih roditelja, a manji broj rođenih danas znači još manje žena i muškaraca u reproduktivnoj dobi za 20 ili 30 godina. Stoga se demografski gubitak ne može zaustaviti isključivo jednokratnim pronatalitetnim mjerama. Novčane naknade mogu pomoći obiteljima, ali nisu dovoljne ako mladi nemaju osjećaj ekonomske sigurnosti, mogućnost rješavanja stambenog pitanja, stabilan posao i povjerenje u budućnost unutar vlastite zemlje. BiH više ne može demografiju promatrati kao puku statističku temu; svaka prazna školska klupa, zatvorena trgovina i obitelj koja planira budućnost izvan zemlje dio su iste priče. “Bijela kuga” nije prijetnja budućnosti, već se već događa, iz godine u godinu, kroz tisuće više umrlih nego rođenih i kroz odlazak generacija koje bi trebale nositi budućnost zemlje.
