Hip_Urednik
Tržište peleta u Bosni i Hercegovini ponovno se suočava s izazovima, a cijene ovog energenta u pojedinim urbanim centrima, poput Sarajeva, Mostara i Tuzle, dosežu i do 900 konvertibilnih maraka po toni. Za drastičan skok cijena, koji značajno premašuje prosjeke u entitetima, proizvođači prstom upiru u preprodavce, dok se kao osnovni problem u proizvodnji navodi nedostatak sirovine u šumarstvu.
U Republici Srpskoj cijena peleta trenutno se kreće do 600 KM po toni, dok je u Federaciji BiH nešto viša, oko 650 KM. Goran Ivanović, predsjednik Asocijacije certificiranih proizvođača peleta u BiH, za Fenu objašnjava da je glavni uzrok poremećaja deficit sirovine, uzrokovan dužom zimom koja je odgodila ulazak u šume za mjesec do dva, kao i objektivnim problemima u šumarstvu. Ivanović podsjeća da su još u travnju apelirali na stanovništvo da blagovremeno nabavi pelet, a većina građana je to i učinila, iako jedan dio još uvijek nije osigurao ogrjev.
Ivanović naglašava da visoke cijene u urbanim sredinama ne stoje iza proizvođača, već su rezultat djelovanja pojedinih trgovaca koji koriste povećanu potražnju. Proizvođačima ovakvo poskupljenje nikako ne ide u prilog, upozorava on, podsjećajući na negativno iskustvo iz 2022. godine kada je nagli skok cijena doveo do poremećaja od kojih se sektor oporavljao naredne dvije godine. Najavljuje se i skori sastanak na kojem će se razmatrati opcije za prevazilaženje krize snabdijevanja, s obzirom na to da visoke cijene dugoročno štete cijeloj industriji.
Ipak, unatoč pritiscima na tržištu sirovina, postoje i poduzeća koja uspijevaju održati stabilne cijene. Kompanija “Karać” iz Laktaša, na primjer, navodi da cijena peleta kod njih iznosi 594 KM za pakovanje od 900 kilograma, te da se njihov cjenovnik nije mijenjao od siječnja prošle godine.
Tržište peleta u BiH već je doživjelo veliku krizu 2022. godine, kada je tona ovog energenta, uslijed globalnih energetskih poremećaja i trke za izvozom na europsko tržište, dostizala i do 1.000 KM. Tada je Vijeće ministara BiH reagiralo privremenom zabranom izvoza peleta, dok su entitetske vlade ograničile njegovu cijenu na 561,60 KM po toni. Mjera zabrane izvoza kratkoročno je zaštitila domaće potrošače, no proizvođačima je stvorila dugoročne probleme, dovodeći do gubitka inostranih kupaca i stvaranja velikih zaliha. Kada su zabrane ukinute, europski partneri su već pronašli druge dobavljače, zbog čega se domaći drvoprerađivački sektor od tih potresa oporavljao naredne dvije godine.
