Hip_Urednik
Europa ponovno osjeća koliko je ranjiva kada je riječ o opskrbi naftom. U Francuskoj dio benzinskih postaja ostaje bez pojedinih vrsta goriva, dok je cijena dizela u Njemačkoj dosegnula novi rekord. Energetska kriza ponovno otvara i pitanje može li upravo nesigurna opskrba gorivom ubrzati prelazak na električne automobile.
U Francuskoj problem više nije samo visoka cijena goriva, nego i njegova dostupnost. Prema podacima za petak, 18. rujna, čak je 11 posto francuskih benzinskih postaja prijavilo probleme s opskrbom barem jednim gorivom. To znači da približno svaka deveta postaja nema normalnu opskrbu benzinom ili dizelom.
U susjednoj Njemačkoj situacija s opskrbom nije ista, ali vozače ondje dočekuju rekordne cijene. Prema podacima ADAC-a, litra dizela u srijedu, 16. rujna, dosegnula je 2,453 eura, što je novi rekord. Rekordnu cijenu dosegnuo je i Super E10, koji je stajao 2,314 eura po litri.
Nafta ponovno postaje geopolitičko pitanje
Rast cijena nije samo posljedica kretanja cijene barela na svjetskom tržištu. Nafta je istodobno i geopolitičko pitanje, a svaki poremećaj na važnim pomorskim rutama ili u opskrbnim lancima može se vrlo brzo preliti na europske benzinske postaje.
U središtu energetske priče ponovno je Hormuški tjesnac, dok su problemi na drugim važnim pomorskim rutama dodatno zakomplicirali transport nafte. Među njima je i područje Bab el-Mandeba, strateški važnog pomorskog prolaza uz Jemen, gdje se odvijaju borbe između Hutista i međunarodno priznate jemenske vlade.
Dodatni pritisak predstavlja i Saudijska Arabija, koja je nakon napada zatvorila East-West naftovod, alternativni pravac za transport nafte koji može smanjiti ovisnost o Hormuškom tjesnacu.
Reuters navodi da su zbog poremećaja zaustavljene i neke isporuke prema europskim kupcima, dok su cijene pojedinih fizičkih tereta u Europi premašile 120 dolara za barel.
Za vozača se sve to na kraju svodi na jednu brojku na zaslonu benzinske postaje. Iza te brojke, međutim, nalaze se tankeri, luke, naftovodi, rafinerije, osiguranje brodova i tisuće kilometara udaljeni geopolitički sukobi.
Može li kriza ubrzati elektrifikaciju?
Upravo zbog toga aktualna situacija ponovno otvara pitanje budućnosti automobilske industrije.
Električni automobil nije potpuno neovisan o globalnim lancima opskrbe. Ovisi o elektroenergetskoj mreži, elektranama, baterijama i sirovinama. Ipak, dio energije za njegovo pokretanje moguće je proizvesti puno bliže mjestu na kojem će se potrošiti.
Za vozača koji ima mogućnost punjenja automobila kod kuće, posebno uz vlastitu solarnu elektranu, računica tako izgleda drugačije od one u kojoj svaki put mora ovisiti o cijeni goriva na benzinskoj postaji.
Istodobno, tržište novih automobila već pokazuje promjene.
U Europskoj uniji potpuno električni automobili činili su 20,7 posto novih registracija u prvih šest mjeseci 2026. godine, u odnosu na 15,6 posto u istom razdoblju prethodne godine. Udio benzinskih i dizelskih automobila zajedno pao je na 29,7 posto.
Njemačka i Francuska također bilježe rast prodaje električnih automobila, dok su na pojedinim manjim europskim tržištima električna vozila već zauzela vrlo velik udio novih registracija. Norveška je pritom zaseban primjer, s izrazito visokim udjelom električnih vozila u prodaji novih automobila.
Hrvatska i BiH još su daleko od takvog scenarija
Ipak, promjena neće svugdje biti jednako brza. Hrvatska je, primjerice, i dalje tržište s vrlo starim voznim parkom i velikim oslanjanjem na rabljene automobile. Prema podacima za 2025. godinu, alternativno pogonjena vozila činila su 3,74 posto hrvatskog voznog parka.
Zbog toga visoke cijene goriva same po sebi neće natjerati većinu vozača da odmah prijeđe na električni automobil.
Za vlasnika desetak godina starog dizelaša koji troši pet litara na 100 kilometara računica je i dalje drukčija od one za kupca novog električnog automobila vrijednog 30.000 ili 40.000 eura. Dodatni problem predstavlja i punjenje za ljude koji žive u zgradama i nemaju vlastito parkirno mjesto s mogućnošću postavljanja punjača.
Zato aktualna energetska kriza sama po sebi neće preko noći pretvoriti Europu u kontinent električnih automobila.
Ipak, mogla bi promijeniti način na koji kupci razmišljaju o troškovima vožnje.
Dosad se uglavnom gledalo koliko automobil troši, koliko kilometara može prijeći s jednim spremnikom i koliko će vozač platiti na benzinskoj postaji. Sve više bi se moglo početi razmišljati i o tome koliko je siguran i predvidljiv izvor energije koji automobil koristi.
Jer nije isto kada trošak vožnje ovisi o nafti koja putuje tisućama kilometara kroz područja pogođena krizama i kada automobil energiju može uzimati iz lokalne elektroenergetske mreže, odnosno čak iz vlastite solarne elektrane.
Hoće li aktualna kriza doista ubrzati prelazak na električne automobile, ovisit će ipak i o cijeni samih vozila, infrastrukturi za punjenje, dostupnosti električne energije i kretanju cijena nafte.
No jedno je sigurno – svaki novi poremećaj na tržištu nafte ponovno podsjeti europske vozače koliko su automobili s motorima s unutarnjim izgaranjem povezani s događajima koji se odvijaju tisućama kilometara daleko.
Vrisak.info
