Svećenik iz župe Hutovo u južnoj Hercegovini javno je pozvao na ukidanje pojedinih tradicionalnih pogrebnih običaja, poput angažiranja trubača i donošenja velikih količina vijenaca, smatrajući ih nekršćanskima, poganskima i nepotrebnim troškom. Njegov je prijedlog izazvao brojne reakcije i privukao značajnu pozornost javnosti, a svećenik apelira da se ušteđeni novac preusmjeri u obnovu crkve, groblja i crkvenog prostora.
U svojoj objavi, svećenik je posebno istaknuo bespotrebnost angažiranja trubača na sprovodima, navodeći da je to “folklor bez vjere” koji stoji oko 300 konvertibilnih maraka, a umjesto toga bi se trebala iščekivati “Truba Gospodnjeg uskrsnuća”. Smatra da se pokojnik treba ispratiti molitvom i pjesmom zajednice, a ne angažiranjem stranaca. Jednako kritičan bio je i prema vijencima, opisujući ih kao simbol “nepotrebne počasti ovom prolaznom svijetu” i pokazatelj “ljudskog ega”. Prema njegovim riječima, vijenci su skupi, teško ih je naručiti i donijeti, ne predstavljaju ništa od vjere, a na kraju stvaraju otpad i zahtijevaju čišćenje s groba.
Umjesto trubača i mnoštva vijenaca, svećenik predlaže jednostavniji ispraćaj koji uključuje jednu ikebanu ili “suzu” na lijes te karanfile koji se poljube i bace u grob, smatrajući sve ostalo viškom i rasipanjem novca. Vizija mu je sprovod s Kristovim križem na kojem piše ime pokojnika, uz dobar razglas i molitvenu povorku Božjeg naroda, zaključno s muškim zborom koji pjeva molitvu. Izričito je naglasio da će ubuduće tako voditi sprovode u svojoj župi.
U svojoj kritici, svećenik je usporedio ove običaje s poganskim Rimom i lovorovim vijencima te trubama koje su najavljivale rat, podsjećajući da je “naš Kralj Isus nosio trnovi vijenac”. Također je izrazio žaljenje što se današnji naraštaj “izobličio” i navikao samo uzimati, dok su nekadašnji preci znali darivati svoje svetinje i u teškim vremenima. Pozvao je na zajedništvo i rad, naglašavajući da se “zrno po zrno pogača” i da se zajedničkim snagama može postići obnova crkvenog prostora.








