Potražnja za smokvama raste, Hercegovinu očekuje ekspanzija, a dotad… domaćih suhih na policama trgovina – nema

Dok se ne završi nova inventarizacija, u Bosni i Hercegovini pod nasadima smokve vodi se oko 2hektara s približno 12.000 stabala. Ako se u obzir uzme službeni podatak Agencije za statistiku BiH da je ukupna iskorištena površina pod voćnjacima 28.000 hektara intenzivnih nasada, onda je spomenuta površina od 2hektara, koju zauzima smokva, više nego mizerna. Najbrojnija je šljiva, na koju otpada od 11 do 14 milijuna, što je više od polovine ukupnog broja stabala. Slijede jabuka, kruška…

Prema vizualnom dojmu s terena i potražnji za sadnim materijalom, površina pod smokvama i broj stabala trebali bi biti veći. Koliko, to će potvrditi inventarizacija. To je dobro, međutim, i dalje će ostati konstatacija da je smokva sukus, sportskim rječnikom kazano, voćna kultura – neiskorištenih i propuštenih prilika. Kad to kažemo uz ostalo, mislimo da se još uvijek u trgovačkoj mreži ne mogu naći suhe smokve domaće proizvodnje. Tim dijelom tržišta vlada uvoz iz Turske, Irana… Veći proizvođači, poput Hivzije Šatora iz Lokava kod Čapljine, ističu da je izostanak domaćih suhih smokava na policama trgovina zbog niske cijena suhih smokava u odnosu na zelene, piše Večernji list BiH.

Za to može poslužiti i primjer s čapljinske veletržnice u Tasovčićima, gdje su se prve smokve ljetos cijenile od 10 do 12 KM za kilogram, da bi im cijena početkom rujna pala na dvije do četiri konvertibilne marke. Trenutačna prosječna cijena suhih smokava na veletržnici je KM. U prodaji, kako se kaže, s kućnog praga cijena je bolja, 10 – 12 KM za kilogram. Proizvođači kažu da ni ta cijena nije basnoslovna jer za kilogram suhih smokava trebaju od tri do četiri kilograma zelenih! Uz to, sušenje traži stalni nazor, a ako se smokve kane prodavati upakirane u kombinaciji, primjerice, s lovorovim listom, koji suhoj smokvi daje dodatnu aromu, onda to zahtijeva i dodatna ulaganja. Na nedavno održanoj znanstveno-stručnoj radionici u organizaciji Federalnog agromediteranskog zavoda u Mostaru Milena Bulić, stručna savjetnica za međunarodno voćarstvo, kazala je da je “suhe smokve najbolje čuvati na temperaturi od 0 do 2 Celzijeva stupnja”, što znači dodatni trošak.

Taj podatak upućuje da bi za veću proizvodnju suhih smokava trebale komore za hlađenje. Nažalost, za razliku od maslinarstva, gdje je sve više uljara za preradu maslina, u smokvarstvu za sada nije prisutan trend velikih ulaganja. Na predavanju o temi “Smokva” u Federalnom zavodu mr. sc. Aida Kohnić, i sama uzgajivačica smokava, naglasila je da se “na smokvi može zaraditi”. Kohnić je potencirala da je “sve teže i teže proizvoditi. Nema više klasičnih zima i hladnoće, pa vegetacija ima produženo ljeto te se biljke bude sve ranije. Ove godine sezona je uranila, 20. lipnja bilo je petrovača, dok je crnih petrovača bilo već 15. lipnja. To je veliko odstupanje u odnosu na ranije, pa bi zato i navodnjavanje zbog klimatskih prilika trebalo početi već u travnju, koji je posljednjih godina suh”, smatra Kohnić.

Zanimljiv podatak u izlaganju o štetnicima iznijela je Ana Crnogorac, voditeljica Odsjeka za fitosanitarne poslove, laboratorijsku dijagnostiku i GMO FAZ-a, koja je navela da se na nasadima smokava pojavio voćni kusokrilac, štetnik koji je “registriran u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, dok za BiH nema podataka. Uz to, u BiH za sada nema registriranih sredstava za ovog štetnika”. Da je smokva pravo blago, pokazuju podaci iz Turske, koja godišnje proizvodi između 300 i 375.000 tona smokava, što je 29 posto svjetske proizvodnje, od kojih radi čak 120 proizvoda! U Hercegovini je tek pet, šest proizvoda. Da kupcima bude lakše – na kraju podaci iz Hrvatske, gdje se zelena smokva tržila od 6 do 16 eura, na Jadranu čak i 20 eura za kilogram, dok se cijena suhe kreće u rasponu od 8 do 15 eura.

Dušan Musa / Večernji list