Hip_Urednik
Nakon gotovo četvrt stoljeća, Hrvat bi ponovno mogao preuzeti funkciju ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Ova mogućnost, koja se pojavljuje u kontekstu postizbornih pregovora i formiranja novog Vijeća ministara, proizlazi iz principa rotacije na ključnim pozicijama, s obzirom na to da se očekuje da će predsjedatelj Vijeća ministara ovaj put biti Bošnjak. Ukoliko se to ostvari, bit će to tek drugi put od rata da Hrvat bude na čelu ovog ministarstva, nakon prvog mandata 1997. godine.
Pozicija ministra vanjskih poslova je, nakon tog prvog poslijeratnog ciklusa, uglavnom zaobilazila hrvatske kadrove u brojnim rotacijama unutar Vijeća ministara. Promatrajući ovu perspektivu, uz očekivanu raspodjelu moći, ministarstvo vanjskih poslova nameće se kao realna mogućnost za hrvatske predstavnike u novoj vlasti.
Milan Sitarski ističe kako bi imenovanje hrvatskog ministra vanjskih poslova bilo izvanredno u ovom trenutku, budući da kod hrvatskih političara i kadrova ne postoji ni najmanja sumnja u usklađenost njihovih opredjeljenja s europskom i euroatlantskom orijentacijom Bosne i Hercegovine. On dodaje kako, za razliku od toga, među Bošnjacima i Srbima, iako ne kod svih, ima dosta onih sklonijih razmatranju radikalnijih alternativa, poput intenzivnijih veza s Rusijom ili drugim izvaneuropskim akterima kao što su Turska, Saudijska Arabija ili Iran.
Robert Kolobara naglašava da bi hrvatski ministar vanjskih poslova bio potreban kako bi se povratilo ono što je izgubljeno i otkrilo ono što je skrivano pred očima svijeta. Prema njegovom mišljenju, to bi bila institucionalno vrlo moćna pozicija koja bi mogla Bosnu i Hercegovinu dovesti do važnih svjetskih raskrižja, otvoriti vrata zatvorena zbog nametnutih stereotipa iz Sarajeva te pobrati simpatije u svijetu.
Sitarski dalje objašnjava da funkcija ministra vanjskih poslova omogućuje svakodnevne kontakte sa stranim državnicima i institucijama, čime bi Hrvati dobili institucionalnu mogućnost za plasiranje svog narativa i svoje verzije stanja u Bosni i Hercegovini, kao što su to proteklih 25 godina koristili Bošnjaci i Srbi. S obzirom na to da su Hrvati ovaj put dobili i legitimnu predstavnicu u Predsjedništvu BiH, zajedničkim snagama bi se moglo postići više na europskoj perspektivi države, ali i na jačanju položaja hrvatskog naroda na međunarodnoj sceni, posebno jer godinama nisu bili adekvatno zastupljeni prema vani.
U jačanju pozicije Hrvata na međunarodnom planu, Kolobara smatra važnom i ulogu 14 veleposlaničkih mjesta koja će preuzeti hrvatski kadrovi, kao i ljudi u konzularnim uredima. Pred njima je, kako kaže, opipljiva zadaća postizanja konkretnih rezultata, a ne ponavljanje scenarija “išla oma da nije doma”. Naglašava da ministar vanjskih poslova mora biti mudrost koja će donijeti i povratiti nacionalnu vitalnost, a ne “prefarbana hrđa”.
Vijeće ministara BiH sastoji se od devet ministara i predsjedatelja. Uz mjesto predsjedatelja, ministarstva financija i trezora te vanjskih poslova često se ističu zbog svoje političke težine, premda su sva ministarstva formalno-pravno ravnopravna. S obzirom na to da se pri formiranju vlasti stranke uglavnom pridržavaju rotacije po nacionalnom ključu za većinu pozicija, ministarstvo vanjskih poslova bi ovaj put moglo biti najveća želja hrvatskih predstavnika, prenosi RTVHB.
