Hip_Urednik
Građani Bosne i Hercegovine sve se češće suočavaju s odbijanjem ulaska na granicama Europske unije, a glavni razlog tome nije nevažeća putovnica, već nemogućnost uvjerljivog objašnjenja svrhe putovanja. Nerijetko se radi o pokušajima ilegalnog rada u zemljama EU bez odgovarajućih radnih dozvola, što granične službe brzo prepoznaju. Uz to, prekoračenje dopuštenog razdoblja boravka u Schengenu, definiranog pravilom 90/180 dana, predstavlja značajan problem. Izvješća Europske komisije i Eurostata u posljednje tri godine bilježe porast broja odbijanja ulaska za državljane BiH.
Statistika pokazuje zabrinjavajući trend: 2023. godine ulazak je odbijen 4.010 puta, dok je 2024. taj broj porastao na 5.070, što predstavlja povećanje od 26 posto. Iako je 2025. zabilježen blagi pad na 4.625 odbijanja (devet posto manje nego prethodne godine), taj je broj i dalje veći nego 2023. Najviše građana BiH vraća Republika Hrvatska, koja čini gotovo devet od deset svih odbijanja, a slijede Njemačka, Slovenija, Italija i Mađarska.
Najčešći razlozi odbijanja, osim nepouzdanih objašnjenja svrhe putovanja, uključuju prekoračenje pravila o boravku (90 dana unutar 180 dana), unos u Schengenski informacijski sustav (SIS), nevažeću putnu ispravu te nedovoljan iznos novca za boravak. Primjerice, nedavni slučaj državljanina BiH iz Sarajeva, koji je tvrdio da ide u posjet prijatelju, no kod njega je pronađena radna odjeća, ilustrira problem “neopravdane svrhe boravka” i pokušaje ilegalnog rada.
Pravilo 90/180, koje strancima dopušta boravak u EU najviše 90 dana unutar bilo kojeg razdoblja od 180 dana, predstavlja čestu prepreku. Uvođenjem sustava EES (Entry/Exit System) ukinuti su žigovi u putovnicama, a kršenja ovog pravila automatski se detektiraju. Značajan problem za građane BiH predstavljaju i prijevoznici, jer se vrijeme provedeno u tranzitu kroz EU također uračunava u dopušteni boravak.
Što se tiče financijskih sredstava, ne postoji jedinstven iznos novca koji putnik mora imati po danu boravka na razini cijele Europske unije, već se propisi razlikuju od zemlje do zemlje. Tako je za ulazak u Hrvatsku potrebno 70 eura dnevno (ili 30 eura uz jamstveno pismo), za Sloveniju također 70 eura (35 eura za maloljetnike), dok Njemačka zahtijeva 45 eura dnevno, a Mađarska 40 eura. Italija traži fiksni iznos od 270 eura za boravak od jednog do pet dana, a Španjolska čak 122 eura dnevno, uz minimalni iznos od 1.098 eura bez obzira na duljinu boravka. U Francuskoj je potrebno 120 eura dnevno bez dokaza o smještaju, odnosno 32,50 eura s rezerviranim smještajem. Zanimljivo je da Latvija zahtijeva samo 14 eura dnevno, ali za boravak dulji od mjesec dana potrebno je imati 700 eura. Važno je napomenuti da pri ulasku u bilo koju zemlju EU ne smijete imati više od 10.000 eura gotovine, osim ako to niste unaprijed prijavili carini.
Za prelazak granice EU, prema Zakonu o schengenskim granicama, potrebno je imati nekoliko dokumenata. Nužna je važeća putovnica koja mora isteći najmanje tri mjeseca nakon planiranog odlaska iz schengenskog prostora i mora biti izdana unutar posljednjih deset godina. Također, putnici moraju posjedovati povratnu kartu, dokaz o smještaju (ili pozivno pismo) te, ako idu na studij, dokaz o upisu na sveučilište. Iznos novca može se dokazati gotovinom, platnom karticom ili putničkim čekovima. Ključno je da se odgovori na pitanja graničara podudaraju s priloženim dokazima.
Samo vraćanje s granice obično ne rezultira zabranom ulaska u EU, no svako takvo odbijanje ostaje zabilježeno u graničnom sustavu Unije. Zabrana ulaska najčešće se izdaje tek nakon što je osoba uhvaćena u ilegalnom boravku unutar EU. U osnovi, nakon što primite odluku o odbijanju ulaska, vraćaju vas na prvi let i to obično nije zabrana, što znači da možete ponovno putovati čim ispunite sve uvjete. Izuzetak je Njemačka, koja će izdati zabranu ulaska ako se utvrdi posjedovanje krivotvorenih dokumenata.
