Hip_Urednik
Nevjerojatnih 186.673 konvertibilnih maraka neto primanja isplaćeno je radniku iz Istočnog Novog Sarajeva za samo jedan mjesec, što je iznos veći od 108 prosječnih mjesečnih plaća u Republici Srpskoj. Ovaj izuzetan slučaj, kao i nekoliko drugih iznimno visokih pojedinačnih isplata, pokrenuo je rasprave o prirodi ovih primanja, a ekonomisti sugeriraju da se radi o izvanrednim aranžmanima, a ne o redovnom radu.
Radnik, zaposlen u djelatnosti nespecijalizirane trgovine na veliko, ostvario je spomenuto primanje, dok je prosječna neto plaća u Republici Srpskoj u septembru iznosila 1.727 KM. Ovakva disproporcija odmah je izazvala upitnike u javnosti, postavljajući pitanje tko je primio najveća pojedinačna primanja u Srpskoj.
Ekonomist Milenko Stanić za “Nezavisne novine” objasnio je da ovako visok nivo primanja ne može biti rezultat redovnog rada, osim u slučaju velikih znanstvenih ili tehnoloških otkrića, koja u BiH nisu zabilježena. Prema njegovom mišljenju, ovakve isplate su vjerojatnije rezultat “izvlačenja novca po osnovu dobiti”, o čemu se često govori u javnosti.
Stanić pojašnjava da niska stopa poreza na dobit od 10 posto, za razliku od ukupno oko 38 posto poreza i doprinosa na redovne plaće, omogućava pojedinim poslodavcima da novac isplaćuju kroz dobit i dividende. On navodi da je riječ o “spletu više faktora”, gdje se uz isplate dividendi vjerojatno radi i o manjim organizacijama koje su ostvarile unosne poslovne aranžmane. Takvi poslovi često mogu biti povezani s državnim institucijama ili s poslovanjem u “sivoj zoni”, gdje se za manje vrijedne poslove dobivaju veće naknade.
Osim rekordnog primanja, zabilježeno je još nekoliko izuzetno visokih pojedinačnih isplata. Na drugom mjestu je također radnik iz Istočnog Novog Sarajeva, iz iste djelatnosti, s primanjem od 94.645 KM. Treće mjesto pripalo je radniku iz Banjaluke, zaposlenom u djelatnosti ostalog novčanog poslovanja, s 90.615 KM. Među deset najviših primanja ističu se još dva radnika iz Banjaluke (90.248 KM i 86.884 KM), jedan radnik iz Novog Sarajeva (86.064 KM), još jedan iz Banjaluke (85.153 KM), radnik iz Doboja (83.158 KM) te radnik čija je osobna iskaznica izdana u Gornjem Vakufu, ali je zaposlen u firmi na području Republike Srpske (78.745 KM). Listu deset zaključuje radnik iz Banjaluke sa 67.136 KM. Djelatnosti se kreću od financijskog posredovanja i iznajmljivanja opreme do informacijskih i telekomunikacijskih usluga.
Stanić naglašava da se ovakvi iznosi ne mogu ostvariti redovnim radom i poslovanjem te da nisu realni u normalnim okolnostima, osim možda u vrlo specifičnim industrijama poput kladioničarske. Zaključuje da ovako visoke isplate plaća “sigurno nisu povezane samo s radom i rezultatima rada u tim poduzećima” te da nisu prihvatljive za domaće uvjete, posebno ako je riječ o redovnim mjesečnim plaćama koje se ponavljaju.
