Novinarka i voditeljica Sanja Čeliković (35) samohrana je majka šestogodišnjeg dječaka. Partner, s kojim je živjela dvije godine i za kojega se trebala udati, ostavio ju je, rekla je za portal Prvi.hr,kad je bila trudna svega dva mjeseca.
“Stvari su krenule nizbrzo”, ispričala nam je Sanja. Zbog razmirica s partnerom, ostavio ju je u drugom mjesecu trudnoće. “Cijela trudnoća bila mi je čarobna, ali pratio me strah. Pitala sam se kako ću ja to sama, kako ću biti i majka i otac tom djetetu”, rekla nam je Sanja.
Sedam mjeseci poslije, rodio joj se sin i tako postao centar njezina svemira. No, početak samohranog majčinstva nije bio nimalo lak.
“Imala sam uza se svoju majku, užu obitelj i prijateljice koji su mi velika podrška. Ipak, u novoj životnoj ulozi svakodnevni život nije bio lak. Pukne ti guma na autu dok voziš bebu od nekoliko mjeseci, tegliš vrećice i bebu, ubija te samoća, svi odu svojoj kući, a ti ostaneš sama sa svojim mislima i strahovima. Dođe ti da vrištiš. Najgore je bilo u vrijeme blagdana jer svi odu svojim obiteljima, a ti ostaneš sam”, priznaje Sanja.
“To te iskustvo zauvijek promijeni. Prije svega ovoga bila sam jedna osoba. Ušla sam u sve to očekujući da ćemo biti sretna obitelj, a onda ostala u četiri zida sama sa svojom bebom. Raduješ se svemu što ti je dijete donijelo, a nemaš s kime to podijeliti.”
“Najprije moraš ponovno pronaći sebe, svoj identitet. Do tada sam živjela za karijeru i prijateljstva, a onda sam se zaljubila, planirali smo život i obitelj, no ispalo je da ću obitelj podizati sama.
Dok sam bila trudna i nakon poroda mislila sam: Bože, postat ću majka, osjećaj je predivan, naljepši na svijetu. Ali odmah nakon toga zapljusne te stvarnost, osjećaj pada u ponor – noćna mora iz koje se ne možeš probuditi jer se bojiš hoćeš li to uspjeti sama. Morala sam se istodobno nositi s osjećajem napuštenosti i izdaje.”
Sanja je, unatoč tome, vrlo brzo shvatila da je sva odgovornost na njoj i pokazala svima da može. Što je najvažnije, strahovi su s vremenom postajali sve manji.
“Kada ste vas dvoje sami, stvori se jedna posebna povezanost i bliskost. Svaki dan je avantura i novi izazov. Odlučila sam da neću sjediti doma, nego ići ususret tim izazovima. Jedan od njih je odluka da nas dvoje putujemo jer nisam mogla podnijeti samoću doma”, dodaje.
I tako su Sanja i njezin četveromjesečni sin krenuli na Korčulu.
“Nikada neću zaboraviti trenutak kada je on negdje kod Knina poželio sisati. Ja ne znam cestu, on plače, meni se znoj slijeva. I mislim u sebi – jesam li hrabra ili nisam normalna. Ali našli smo mjesto, podojila sam ga i nastavili smo putovanje”, prisjeća se.
Upravo su putovanja za nju bila ispušni ventil za koje je puno radila. Uz stalni posao na radiju, u jednom je trenutku radila još dva honorarna posla na televiziji. Nije htjela ovisiti o redovitosti alimentacije bivšeg partnera. A sve samo da bi svom djetetu i sebi pružila bolji i ljepši život.
“U šest godina nas dvoje obišli smo cijelu Hrvatsku i posjetili Italiju, Španjolsku, Njemačku i Grčku. Kada je imao dvije godine, zaputili smo se na Santorini, mjesto na kojem sam se trebala udati za njegova tatu. To je bilo mjesto i priča koju sam trebala zatvoriti. Tu sam doživjela katarzu. Nakon toga sam shvatila da nas dvoje možemo sve. Dobila sam snagu kao žena koja može funkcionirati sama sa svojim djetetom”, rekla nam je Sanja.
Samohrano majčinstvo zahtijeva dobru organizaciju i tu zapravo nema slobodnog vremena, slaže se i Sanja. “Osim kada dijete navečer zaspi i kada ga čuva moja mama. Tada mogu izaći s prijateljicama, inače smo moj sin i ja posvuda išli zajedno, od odlazaka na depilaciju do dječjih predstava.”
Na kraju Sanja ima poruku za sve majke koje su same: “Tugujte jedno vrijeme, a nakon toga dignite glavu i vjerujte u sebe i svoje sposobnosti – život je ono što stvorite od njega.”
