Svjetsko nogometno prvenstvo koje se trenutno održava u Rusiji, ponovo je pokazalo kako sport i sportski uspjesi mogu probuditi usnulo domoljublje i potaknuti zajedništvo. Teško da je itko tko ima iole veze sa Hrvatskom mogao ostati imun na kockice sa ekrana kada krenu vatreni. Mediji su puni hvalospjeva, stranci Hrvate proglašavaju najsportskijom nacijom na svijetu, svima su puna usta važnosti sporta. I ne samo nogometa. Sporta bez iznimke.
Upravo je zato baš ovaj trenutak najbolji za podsjetiti kako uz nogomet postoje još brojni sportovi u kojima su Hrvati uspješni. Košarka, rukomet, tenis, skijanje, vaterpolo…
Među svima njima, vaterpolo je možda najzdraviji sport. Plivanjem se pokreće svaki mišić i oblikuje tijelo skoro do savršenstva. Vaterpolo je i jedan od najpopularnijih sportova među Hrvatima, osobito u primorskom dijelu ove zemlje. Vaterpolom je jedan mali, a veliki čovjek prije tridesetak godina zarazio i Neum. Ivica Bačić – za odrasle Debeli, a za djecu neponovljivi Ujko.
Čovjek je to bio koji je doslovno sav svoj život i sve što je imao u svakom trenutku davao na raspolaganje momcima koji su trenirali u morskom bazenu na Sunčanoj obali. Kako Dubrovčani kažu, pravi oriđinal, jedan od simbola Neuma. Čovjek sa karizmom koju je prenio i na vaterpolo klub kojega je vodio i volio više od ičega na svijetu, čovjek koji je doveo vaterpolo u BiH te ga podigao na profesionalne nivoe.
No 2009. u daljnjoj ga je plovidbi sportom kojega je živio prekinula smrt. BiH mu se odužila na način da mu je već sljedeće godine posthumno dodijeljena nagrada za životno djelo.
Klub kojega je vodio nastavio je postojati. Aktivno do ove godine kada se i njegova sportska putanja ugasila.
Krivci stanite u red!
Šezdesetak mladića i dječaka koji su dio svojega života ostavili na plivalištu Sunčane obaletako su ostali su prepušteni sebi iako klub formalno i administrativno još uvijek postoji. Kao čovjek kojega bez vlastitih otkucaja srca na životu održavaju aparati.
Snaći će se oni, zato barem ne treba brinuti, neki će nastaviti školovanje, pokupiti diplomu pa na burzu, neki već rade, tu ili u inozemstvu, no velika većina njih, a možda i svi, profesionalno se više nikada neće baviti vaterpolom. Za to nitko neće nikome polagati račune, a svi ćemo se skupa već za nekoliko dana opet busati o kockasta prsa i hvaliti sportom.
U skoro četvrt stoljeća koliko postoji HVK Jadran Neum nikada, unatoč svim svojim uspjesima nije „zaslužio“ vlastiti bazen. U njemu bi sve kategorije, trenirale i igrale utakmice tijekom cijele godine. Bazen bi mogao biti i multifunkcionalan, Neum bi osim vaterpola mogao dobiti i školu plivanja, a svi zajedno zdravu rekreaciju tijekom cijele godine i jedan samoodrživ projekt koji bi donio nekoliko novih radnih mjesta.
No, vlasti u tome nikada nisu vidjele perspektivu iako prosječna bespravna grdosija uz obalu koja ne koristi nikome osim svojim vlasnicima, stoji više ili jednako kao bazen koji bi koristio svima.
Kako smo doznali iz razgovora sa nekadašnjim vaterpolistima Jadrana, još 2008. kada su stasale aktualne političke garniture obećana je izgradnja višenamjenskog plivališta. Deset godina nakon, jedino što smo utvrdili jest da je obećanje ludom radovanje.
Izuzev par prigodnih fotografija nakon osvojenih titula, nekoliko profesionalnih osmijeha, pa čak i skupne nagrade za postignute rezultate i doprinos u sportu Općine Neum, jedino što je klub dobio su sitnice, konstantno ponižavanje i omalovažavanje svakog uspjeha čim se objektivi ugase a raja raziđe.
HVK Jadran Neum 2014.-e je osvojio titulu prvaka druge hrvatske vaterpolo lige koja se održava samo ljeti zbog čega su se momci i mogli natjecati u njoj, a već iduće godine osvajanjem prvenstva i kupa postali su dvostruki prvaci BiH u kojoj realno nikada ni nisu imali konkurenta.
Tko danas uopće zna koliko bi još pobjeda polučili i dokle bi pronijeli ime Neuma da su imali adekvatne uvjete za trening. Tko uopće danas može pobrojati sve vaterpolo i plivačke talente koji su prohujali kroz godine njegova postojanja a da to nitko osim par entuzijasta nije primijetio?
Nitko od momaka koji su prošli ovim sportskim kolektivom nije zakazao. Zajedništvo, disciplina, odgovornost, snaga, stvorili su Neumu nekolike generacije odgovornih, sposobnih i hrabrih mladih ljudi.
A što je Neum s njima učinio? Obrisao pod, i odbacio.
Od neumskog vaterpola kako netko reče, danas su ostale samo daske. Trula drvenarija iza tolikih generacija, uspjeha i ljubavi za sport i svoj grad. I 20 000KM proračunskih sredstava koje je Općina navodno odlučila izdvojiti za ovu godinu. Zaludu, rekli bi stari.
Jadran iz Neumabio je jedan od simbola ove Općine, najtrofejniji neumski sportski kolektiv; Jadranom su plivali i mnogi danas poznati vaterpolisti, neki od njih i okićeni svjetskim zlatima. Znate li da je za Jadran čak znala zaigrati i megapopularna NBA zvijezda Bojan Bogdanović za vrijeme vlastitih igračkih pauza?No sve to na stranu, kroz Jadran su prošli toliki neumski dječaci. Došli bi pretili, premršavi, nedruštveni, a roditeljima se vraćali kao isklesani mali junaci, timski igrači.
Nažalost, samozvanoj eliti, pamet, snaga i volja nikada nisu odgovarali, utopljeni u moru svojih kompleksa, takvi se nikada nisu znali radovati uspjehu drugoga, pogotovo kada drugi uspijeva bez ikakve moćne pozadine.
Takve je najbolje potjerati, moto je uvrnute logike kompleksaša, i to na način da odu sami. Uzimaš im dio po dio dok ne ostane samo kostur,daska, svejedno. Uzimaš im pomalo dok ne shvate da je sve izgubljeno. A onda sami dignu sidro i odu, ili se utope u masi. Ovdje je jedino to isplativo.
Upravo je to je učinjeno sa neumskim vaterpolom, sportom u kojemu je Neum bez iznimke bio najbolji u državi, najbolji u drugoj hrvatskoj ligi, ligi zemlje koja je u vrhu svjetskog vaterpola.
Teško da će se u skoro vrijeme pojaviti netko tko će ponovo okupiti rasuti ekipu entuzijasta koji su igrali samo za svoj grad ne mareći za bilo kakvu korist.
Jeste li sada sretni svi Vi koji ste ga pustili da izdahne? Je li vam duša na mjestu? Tko je slijedeći?
U gradu koji se diči talentima onda kada je to dobro za kakvu uvlakušu i priču za medije, a iza kulisa, gradu koji podržava samo podobne „klimače“ glavama. Za sve koji nisu među tom ekipom, vrata su širom otvorena. Ne za doviđenja nego zbogom, piše Dnevnik.ba
