Vlada Pedra Sancheza i njegovi socijalisti, koji su prošloga mjeseca došli na vlast u Španjolskoj, namjeravaju promijeniti zakon o ostavštini Španjolskoga građanskog rata i režima generala Francisca Franca, koji je trajao od 1939. do 1975. godine. Stoga bi Sanchezova vlada htjela premjestiti Francove posmrtne ostatke iz mauzoleja nadomak Madrida gdje se, osim njegovih, nalaze i kosti iz tog građanskog rata sukobljenih nacionalista i republikanaca.
Socijalisti inzistiraju i na otvaranju masovnih grobnica u potrazi za nestalima, traže osnivanje ”prave komisije za utvrđivanje istine” i pozivaju na uklanjanje i preostalih simbola Francova režima, kao i na kažnjavanje onih koji se tome budu suprotstavljali.
Tako lokalne novine Levante izvještavaju kako bi iz gradića Carcaixenta, blizu Valencije, vlasti željele s mjesnog groblja premjestiti posmrtne ostatke Vjekoslava Maksa Luburića, ustaškog časnika i zapovjednika logora Jasenovac.
Podsjetimo, Luburić je u Španjolsku otišao nakon sloma NDH, a u kući u Carcaixentu ga je 1969. godine ubio jugoslavenski agent. Španjolska je bila neutralna za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali je priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku i nakon rata pružila utočište Luburiću. Gradonačelnik tog gradića ovoga se tjedna sastao s tajnikom pokrajine Valencije u čijem je resoru pravosuđe, izjavljujući kako namjeravaju ekshumirati Luburićeve posmrtne ostatke, ali je, navodno to iznimno komplicirano.
No, lokalna i regionalna vlada planiraju preko hrvatskog veleposlanstva u Madridu zatražiti od Vlade RH da preuzme Luburićeve ostatke, a također bi moglo biti zatraženo i premještanje tijela Ante Pavelića, poglavnika NDH, koji je nakon smrti 1959. godine pokopan u Madridu, na javnom groblju San Isidro, gdje je njegova obitelj kupila grobnicu u kojoj se nalaze i tijela njegove supruge i djece. Budući je riječ o privatnoj imovini, ekshumacija bi, također zbog pravnih razloga bila prilično komplicirana.
Što o tome misli čelnik stranke DESNO, Anto Đapić?
”Vijest koja se pojavila da bi nova španjolska vlast željela se riješiti posmrtnih ostataka istaknutih ustaških dužnosnika, poglavnika Pavelića i Luburića, na neki način otvara to pitanje, o kojem se nekada i snažnije raspravljalo i u samoj Hrvatskoj. Osobno mislim kako je došlo vrijeme da se posmrtni ostaci poglavnika NDH, dr. Ante Pavelića prenesu u Hrvatsku. Rekao bih da je to, u prvom redu i civilizacijsko pitanje, ali i humanitarno. Svatko ima pravo na grob u svojoj domovini ukoliko je to za života želio, a spletom okolnosti bilo je onemogućeno zbog čitavog niza događaja vezanih za njega”, komentira Đapić najave iz Španjolske.
”Naravno da je to i par excellance i političko pitanje, kao što je to, uostalom, kod nas svaka situacija koja se otvori pri spomenu na razdoblje Drugog svjetskog rata i NDH. Kao prvo, tu je važna i uloga obitelji. Iza dr. Pavelića postoje živi potomci, prije svega mislim na živuće unuke, koji bi morali biti za to. Ukoliko bi obitelj, odnosno potomci dr. Pavelića koji polažu i pravo na grobnicu u Madridu, a to znači i na sudbinu posmrtnih ostataka, bili za taj čin prijenosa njegovih posmrtnih ostataka, onda ne vidim nikakve ozbiljne prepreke da se to i ne učini. Smatram da je to sasvim normalan čin i da se time konačno zaokruži njegov životni put, neovisno od toga tko što mislio o njemu. On je bio hrvatski političar koji je cijeli svoj život podredio borbi za hrvatsku državu, sa svim plusevima i minusima koje je ta borba nosila”, nastavlja dalje čelnik stranke DESNO.
Na koncu dodaje: ”Bilo kakvo možebitno osporavanje politike da se onemogući i oteža prijenos posmrtnih ostataka poglavnika NDH u domovinu, bio bi necivilizacijski čin, neprimjeren politici neovisne hrvatske države. Današnja Hrvatska nije Jugoslavija i standardi i kriteriji te Jugoslavije ne mogu biti standardi i kriterij ponašanja moderne Hrvatske. Apsolutno sam za prijenos posmrtnih ostataka poglavnika Pavelića u Hrvatsku, jer on na to ima pravo”.
Nakon što je iz Španjolske stigla ova iznenadna vijest, ona će sigurno u hrvatskoj javnosti otvoriti novu, veliku polemiku u kojoj će se čuti disonantni tonovi, a i pitanje je kako će se prema tome postaviti Vlada Republike Hrvatske. Tako ćemo se ponovno vratiti na temu u kojoj su vjerojatno najkompetentniji povjesničari, ali i preživjeli iz toga razdoblja sa svojim svjedočanstvima.
