Splitske ljetne prometne gužve nalik ovogodišnjima ne pamte ni, štono bi se reklo, najstariji žitelji iz zgrada unaokolo cestovne žile kucavice, one koja turiste istočnim gradskim pravcem vodi prema Trajektnoj luci. Zakrčenja su bila tolika da je s ovim ljetom stigla i nova regulacija prometa, koja je sva vozila s Pazara preusmjeravala dužim, unaokolnim putem preko Autobusnog i Željezničkog kolodvora. Stvorilo je to dodatne čepove, gužvu, dugotrajna čekanja, nervozu putnika…
I kao i svake godine već kronično pitanje: kako gostima tijekom ljetnih tranzita pružiti civilizirani urbani protok na gradske transferne punktove, a domaćima nesmetanu prometnu cirkulaciju? A u tom pitanju, osim Splićana, prepoznat će se i stanovnici svih ostalih većih gradova u Dalmaciji, od Zadra, preko Šibenika, i tako sve do Dubrovnika…
Vlasti prolaze, odgovora nema, tek tu i tamo pokoje ideje. Jednu od takvih nudi Zvonimir Pervan, poznati vrgorački poduzetnik, inicijator ruralnog turizma u Dalmaciji, član skupštine Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije.
S obzirom da je na svojoj koži osjetio čari dugotrajnih splitskih prometnih zastoja, smiraj s babljim ljetom ga je naveo na razradu zanimljive ideje. A po njoj bi svi turistički autobusi trebali biti kanalizirani prometnicom kroz Marjanski tunel, sa zadnjom stanicom na kružnom toku, proširenju na zapadnoj točki Zapadne obale.
Autobusi i vlakići
– Ovako ja to vidim: turistički autobusi bi tu ostavljali putnike, koji bi potom pješke krenuli u pravcu grada. Prvo bi ih dočekala Zapadna obala i njena svjetska vizura, pogled na grad, uređena šetnica, ugostiteljski objekti ukoliko žele malo odmoriti. Autobusi kojima su došli pale motore i kreću u pravcu Kopilice, gdje treba biti veliko parkiralište. Tu ostaju i čekaju povratak gostiju. Za to vrijeme gosti kreću prema Rivi, Dioklecijanovoj palači, središtu grada. Šetaju, obilaze centar, uživaju u ljepotama UNESCO-va grada. Uzimaju vremena koliko im treba – veli Pervan.
Nakon obilaska turisti kreću u pravcu Željezničkog kolodvora, te pomoću vlakića s tek dva do tri vagona, idu prema autobusima u Kopilicu. Ta bi brza gradska lokomotiva stalno kružila na potezu Luka – Kopilica – Zračna luka Resnik i obavljala nesmetani prijevoz putnika. Pervan nudi i alternativu, turističke vlakove nalik onima koji postoje na šetnicama tipa Marjana, Zlatnog rata ili drugim odredištima, što bi goste prevozili iz vreve gradskog centra.
– Što time dobivamo? Prvo smo micanjem masivnog prijevoza na Zapadnu obalu smanjili autobusno preopterećenje, čime se smanjuju i čepovi na istočnom dijelu luke. Sve to izgleda bezvezno, ali računajte da taj jedan autobus dok dođe, pa otvori vrata, onda dok putnici izađu, uzmu stvari, pet minuta jedan, drugi, treći… sve to stvara ogromnu zasićenost i čepove pokraj Pazara. Ovako se u popriličnom postotku taj dio gužve miče dalje.
Drugo, turistima dajemo veću mogućnost potrošnje. Vlakom ili turističkim vlakićima nudimo i mogućnost otvaranja koncesija. I tu dolazi novac. Na kraju krajeva, ti mali turistički vlakovi mogli bi voziti i od Rive, od sv. Frane do Instituta i natrag. I to je za turiste vrlo zanimljiva tura – veli Pervan.
Zaboravljeni tunel
Vrgorački poduzetnik je prije nekoliko godina sa skupinom domaćih i stranih investitora donio intrigantan projekt, izgradnju tunela od Ravče do Drvenika. A uz njega i luku za cruisere, te prateću infrastrukturu koja bi crpila podzemne vode iz vrgoračkog polja. Vodu bi zatim prodavali cruiserima, njenim velikim potrošačima, a bilo bi je i dovoljno za snadbjevanje Hvara i ostalih otoka.
Gdje je stalo?, pitamo.
– Nije bilo interesa iako smo imali vrlo ozbiljne investitore, ekipu naših i stranih partnera, kazat će Pervan. I nastavlja:
– Napravili smo tada i tvrtku u kojoj se okupio tim vrhunskih stručnjaka iz Hrvatskih autocesta, IGH. U zamjenu za koncesiju, kroz tu bi se investiciju, a riječ je o velikom i vrlo skupom projektu, stvorio novi sustav, otvorila bi se nova radna mjesta, stvorila bi se dodana vrijednost. A što je najvažnije, transfer putnika koji je za prebačaj na srednje dalmatinske otoke Hvar, Korčulu, Lastovo išao preko Splita, tako bi rasteretio njegov zakrčeni promet. I preko Drvenika, znači preko auto ceste, tunela Ravče, kopna, brzo i lako prebacivao na otoke. Kažem, nije bilo interesa i to je stalo. No, vjerujem da se nije i trajno zaustavilo…, piše Slobodna Dalmacija