Prva faza operacije Otkos počela je 31. listopada, a završila 4. studenog 1991. Za manje od stotinu sati, oslobođeno je 300 km2. No, kao i sve veće ratne operacije, niti ova nije prošla bez užasa.
Profesor Ivica Debić, pomoćnik za sigurnost i obavještajne poslove u zapovjedništvu obrane Grubišnog polja, u svojoj knjizi “Otkos” prisjetio se što su 3. studenog zatekli u Velikoj Peratovici:
“Cijelo selo kao duga, pusta ulica bez kraja gdje daljina postaje još daljom. Iza jednog zavoja izroni pravoslavna crkva svetog Petka. Na prozoru joj hrvatski stijeg. Malo podalje grupa branitelja pred zgradom u kojoj je doskora bio četnički štab. Unutra posvuda nered, prljavština, prazne rakijske boce, oglodane kosti ovčjih butova i svinjskih rebara, slika ćelavog Šešelja, ušljive vojničke kabanice razbacane po pljesnivim slamaricama, težak, nepodnosiv smrad. Odvratan prizor. Sjetih se Churchilla, koji je četnike u II. svjetskom ratu nazvao najprljavijom vojskom. Kratak i jezgrovit opis. Iz nedalekog podruma stare seoske škole pripadnici Civilne zaštite iznijeli su tijela petero izmasakriranih ljudi. Ipak, odmah sam prepoznao Željka Selešija, svog učenika. Osjetio sam suze u očima. I pitanje, bez odgovora: Što su ovi nevini ljudi skrivili da ih je snašla ovakva zla sudbina? Od četničkih zločinaca u peratovičkom podrumu, mučeni su i naposljetku ubijeni: Božidar Jakopec (Velika Maslenjača), Petar Kramar (Munije), Mato Petek (Velika Pisanica), Željko Seleši (Topolovica) i Franjo Šokec (Djakovac)”, donosi stranica Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat.
Te su civile 31. listopada 1991. ubili Bogdan i Boro Trbojević, pripadnici samozvanog “Bilogorskog odreda”. Boro Trbojević je za taj zločin 2009. godine u Republici Srbiji na Okružnom sudu u Beogradu osuđen na 10 godina zatvora. Bogdanu Trbojeviću nije suđeno, jer je u međuvremenu preminuo.
U srbijanskoj presudi, između ostalog stoji:
“Neutvrđenog dana polovicom kolovoza 1991.godine okr.Trbojević Boro je kao pripadnik iste formacije počeo obavljati dužnost stražara u uspostavljenom zatvoru za civile – taoce u školi u Velikoj Peratovici i tu dužnost je obavljao sve do 31.10.1991.godine kada je nakon oružanog sukoba „Bilogorski odred“ napustio Veliku Peratovicu. Tijekom tog perioda za vrijeme obavljanja dužnosti stražara okr. Trbojević je sudjelovao u fizičkom zlostavljanju više zatvorenih civilnih osoba među kojima i u zlostavljanju R.V, Š.V, M.B. i Š.V, a na dan napuštanja Velike Peratovice okr. Trbojević Bora je zajedno sa sada pok. Trbojević Bogdanom, koji je bio upravnik u istom zatvoru i još jednim NN stražarom, sudjelovao u ubojstvu civila – zatočenika Željka Selešija, Božidara Jakopeca, Petra Kramara, Franje Šokeca, Mate Penteka, na taj način što su sa nekoliko rafala iz automatskog oružja kalibra 7,62mm pucali u ove njih kao i u Š.V, kojom prilikom su ova lica zadobila smrtonosne povrede od kojih je kod njih odmah nastupila smrt, dok je V.Š. ostao nepovrijeđen jer se zaklonio iza jednog zida u zatvorskoj prostoriji u podrumu škole.”
