“Nekako mi se zadnjih godina javlja misao i bojim se da će termin Vukovara biti anuliran i otrcan. No, ne treba ga zaboraviti… Onaj dan 18.11. kad je Vukovar pao i kad su me izveli iz bolnice, bilo je leševa na sve strane. Meni je najteže palo što nema drveća. Grad Hiroshima…”, ispričala nam je dr. Sadika Biluš, majka dvoje djece, koja je bila jedna od hrabrih djelatnika vukovarske bolnice koji su ostali u njoj za vrijeme Domovinskog rata 1991.
Tada 48-godišnjakinja danonoćno je u nemogućim uvjetima pomagala stotinama ranjenika koji su u bolnicu pristizali svakodnevno. Vukovar je bio u potpunom okruženju, a bolnica konstantno pod topovskom paljbom i gotovo potpuno uništena.
Pogledajte prvi dio njezine nevjerojatne priče u videu:
Tuzlanka Sadika Biluš još je s 13 godina, kad joj je umro otac od teške bolesti, odlučila da će biti liječnica. Iako je bila iz iznimno siromašne obitelji, uspjela je u svome naumu i upisala je Medicinu u Beogradu kao prva na listi među njih 750.
Udajom za Vukovarca preselila je u grad na Dunavu. Prvi suprug joj je preminuo kad je imao 29 godina od cerebralne aneurizme.
Hrabra i principjelna liječnica, cijelo vrijeme opsade kamerom je bilježila sve detalje tromjesečne okupacije grada, čak i posljednju noć u bolnici kad je grad pao 18. studenog 1991. Snimke joj je oduzeo Veselin Šljivančanin kad ju je zarobio.
Ranjenici su odvedeni na masovna pogubljenja, a neki u koncentracijske logore na ispitivanja i mučenja. U Mitrovici je završila i dr. Biluš.
Cijenjena internistica i gastroenterologica dr. Biluš, koja u Velikoj Gorici ima privatnu polikliniku Tomi, nikad neće zaboraviti tri najteža mjeseca u svome životu i životima brojnih Vukovaraca koji su s njom dijelili strašnu sudbinu, piše 100posto.hr
