Znate onaj neugodan osjećaj kad dođete u neku radionicu ili ured i na zidu vidite “seksi kalendar”? Posteri polugolih žena, duplerice iz Playboya iz devedesettreće, što god – uvijek je prilično neukusno.
Lidija Bačić zato je riješila da će i ona imati svoj kalendar, koji će, dakako, biti seksi, jer kakav bi drugačiji bio. Ovo je već postala tradicija, drugi je to kalendar koji je pjevačica snimila i koji prodaje fanovima u limitiranom broju.
Prošle godine tema su bili automobili pa su fotke snimljene u garaži. Lile se tako izvija oko i na autima odjevena u korzet i donje rublje.
Ove godine tema je, koliko vidimo, kupaći kostim. U nekoliko fotografija koje je objavila vidimo je kako sjedi u badiću raširenih nogu i zavodljivo gleda u kameru, a imamo i video u kojem stoji u plićaku.
Lidija Bačić uspješna je poslovna žena ili je okupila jako dobar tim oko sebe. Nebitno je li jedno, drugo ili oboje, ali uspjeh joj ne možemo poreći.
Glas ima, stas ima, pjesme ne baš, ali nije to ni bitno kad ima publiku.
Pa, u čemu je onda problem? Ne bi ga bilo da Lidija nije ljetos krenula sa suptilnim napadima na kolegice i njihov moral. Nikoga nije imenovala, ali je dala do znanja na koga je mislila kad je pozirala s natpisom “sex tape” i objašnjenjem kako je to jedina koju ćemo od nje vidjeti.
Srećom, sad je objavila kalendar pa neće morati film.
Dakle, problem nije u tome što se Lidija Bačić skida u badić kad god može i zarađuje na svom izgledu. Problem je u tome što nam u procesu prodaje lažni moral.
Slut shaming, odnosno osuđivanje Lile zato što se skinula pogrešno je i promašeno, ali pravi je problem što ona to radi drugim kolegicama, a očekuje da nju nitko ne osuđuje zbog toga.
S jedne strane, feministički bi bilo podržati Lidiju jer je preuzela kontrolu nad narativom i sama odlučuje kad će, kome i kada pokazati koliko kože. Reklo bi se da je svjesna svog tijela i ne srami ga se, što je važno i lijepo.
No, s druge strane, sve što ona radi zapravo je anti feministički. Njezine fotografije tamo su isključivo kako bi se svidjele muškarcima i podređene su male gazeu, odnosno muškom pogledu. Ne ulazimo u to kakva je ona osoba privatno, ali Lile koja se predstavlja javnosti mokri je san svakog patrijarhalnog muškarca u Hrvatskoj.
Izgleda jako dobro, i to samo za njega, ne voli druge žene, ali samo zato što one ne vole nju – zato što su ljubomorne, jasno, seksi je i voli to pokazivati, ali do određene mjere – bradavice nikad ne bi pokazala – i ponosna je katolkinja i Hrvatica koja se najviše od svega voli ogrnuti hrvatskom zastavom i govoriti kako nikad ne bi nastupila u Srbiji. Kakav bingo.
Takav narativ, koliko god ga Bačić nazivala feminističkim, ne ide baš u sferu jačanja ženskih prava. Njezina je poruka slična onoj liberalnih američkih feministkinja – sama si kriva za sve i sama se trebaš izboriti za sebe. Pa Lidija bira seksi fotografije i ponižavanje kolegica da bi zaokupila što više muške pažnje i tako napredovala u karijeri.
Koliko god s jedne strane bilo pohvalno što jedna žena u ovakvom društvu ima toliko samopouzdanja da snimi seksi kalendar, toliko je i nazadno što je to jedini način na koji se žena može probiti i doći do statusa zvijezde.
Njezina poruka ujedno je i poruka cijelog našeg društva ženama. Budi kao Lidija Bačić: skini se i pokaži nam svoje tijelo, ali ostani u granicama prihvatljivog katoličkog morala. Možeš pjevati najbolje na svijetu, ali jedino što kod tebe zaista vrijedi tvoje su duge noge i uzak struk. “Pokopaj” kolegice jer su ti one konkurencija i nemaš zašto biti u dobrim odnosima s njima.
Svjetski trendovi kod nas uvijek dolaze s nekoliko godina zakašnjenja. Tako je na glazbenoj sceni prestalo biti cool potkopavati kolegice i izazivati svađe. Solidarnost je na cijeni. Možda bi i naše zvijezde trebale početi s tom praksom. Više talenta, manje fake newsa i licemjerja. Možda onda saznamo koje to pjesme ima Lidija Bačić – za kalendar već ionako svi znamo, piše Ines Madunić za 100posto.hr