“Mislim da se ukusi, mirisi, boje i tako dalje nalaze u svesti. Dakle, ako bi živo biće bilo uklonjeno, sve ove osobine bi bile uništene. Naučnici nam govore da u stvarnom vremenu stvaramo sve oblike, objekte, boje i pokrete koje vidimo.”rekao je Galileo.
Svijet oko nas je iluzija. Realnost u kojoj živimo je imaginarna, a stvarnost koju vidimo ne postoji.
To naivno vjerovanje ‘postoji ono što vidim’ pobila su nova istraživanja stručnjaka i znanstvenika. Donald Hoffman, stručnjak sa Sveučilišta u Kaliforniji, opisao je to na primjeru rajčice. Ako gledamo otvorenih očiju možemo vjerovati da se ispred nas nalazi rajčica udaljena metar od nas, ali kada zatvorimo oči iskustvo nam se promijeni u crno polje. Stručnjaci danas potvrđuju ove teorije jer se u našem mozgu nalazi centar vizije kojim vidimo sve oko sebe.
Postojimo li mi onda uopće?
Hoffman je istaknuo da je sve što vidimo oko nas fasada ispod koje se nalazi ‘dobro skrivena matrica’. Ta fasada nam omogućava da se krećemo kroz složenu matricu. Svijet u kojem živimo je previše težak za razumijevanje, a mi smo prevareni od strane masovnog sistema kojem pripadamo i od kojeg prihvaćamo sva nametnuta znanja. Vladajući nam ispiru mozak da bi vjerovali u hrpu besmislica, a oni imali moć nad nama.
Znanstvenici su istaknuli da je naša percepcija svijeta nastala evolucijom osobina koje su omogućile precima da u svakom trenutku donesu brze odluke s jako malo informacija. Hoffman to negira smatrajući da mi ne bismo mogli opisati neki predmet da je naš pogled bio ograničen samo na radnu površinu. Fizičar Chetan Prakash predstavio je svoju teoriju prema evoluciji prirodnom selekcijom kojom ističe da stvarnost koju vidi neki organizam nije točnija od percepcije prilagođenog organizma koje stvarnost ne vidi.
Što nas to zapravo čini ljudima i što svijet oko nas čini vrijednim. Živimo u svijetu kojeg samo promatramo, a on ne postoji. Sve što vidimo sami oblikujemo. Granica između vanjskog svijeta i subjektivne percepcije je zamagljena.
Istina je puno veća, piše Dnevno.hr
