Odrastajući bila sam uvjerena da je varanje loša stvar koju rade ljudi nezadovoljni svojim vezama. Kad sam imala 13 godina, mama moje najbolje prijateljice upustila se u aferu i točno se sjećam koliko sam time bila šokirana. Roditelji moje najbolje prijateljice su se rastali i na vlastite sam se oči uvjerila koliko joj je to razorilo život, piše Chalie Stone za Vice.

Kad sam imala 18 moji su se roditelji razveli jer je tata prevario mamu. Uvjerila sam se i na vlastitoj koži što to radi obiteljima i bila sam uvjerena da ja to neću nikad nikome napraviti. Običavala sam govoriti da bi ljudi koji varaju to trebali iskreno priznati svojim partnerima.

Sad, kad sam starija, znam da su i roditelji samo ljudi i mogu razumjeti zašto netko vara. Kad je moj tata varao mamu mislila sam kako joj to može raditi, kako ju je mogao tako povrijediti. I sama sam se osjećala pogođenom njegovim činom prevare. Danas razumijem da je bio zatočen u braku bez ljubavi i da je bio nesretan.

Danas znam zašto ljudi varaju

Prvi put kad sam ja prevarila dečka bilo je to samo nešto usput, nešto jednokratno. Taman sam bila započela vezu s dečkom s kojim sam, inače, još i danas. Budući da nismo definirali odnos, spavala sam s nekim drugim. Nisam mu to priznala niti sam osjećala da bih to trebala jer u tom trenutku nismo bili eksluzivni.

Tri mjeseca nakon toga situacija se promijenila, i službeno smo ušli u vezu. Dogovorili smo se da ćemo biti vjerni. Mjesec dana nakon toga prvi put sam ga prevarila. Poljubila sam nekoga vani pijana. Mislim da sam to napravila kao reakciju na svoju svježu vezu. Jasno mi je kako to zvuči, ali sam u tom trenutku mislila što ako mi je ovo zadnja prilika da to napravim.

Sebično sam mislila da mu neće smetati jer smo tek ušli u vezu. Stvarnost je bila nešto drugačija, poprilično se uzrujao. Nosio se s time, ali se taj pijani poljubac itekako odrazio na naš odnos.

Iz današnje  se perspektive pitam jesam li možda autosabotirala našu vezu jer se sve u njoj činilo toliko savršenim da sam se malo uplašila. Osjećala sam se kao da ga ne zaslužujem pa sam to uništila.

Zašto sam prevarila savršenog dečka

Moja prošla veza bila slučajno u punom zamahu tijekom razvoda mojih roditelja. Kao da sam toliko toga izgubila istovremeno. Bila sam stvarno potištena dugo vremena. Kad sam upoznala lika koji se prema meni odnosio toliko lijepo pitala sam se želim li se stvarno opet obvezati nekome tko će me na kraju povrijediti i ostaviti.

Moje je samopouzdanje bilo toliko nisko da sam mislila da ću, sabotiram li vezu, svom dečku učiniti uslugu. Mislila sam da zaslužuje nekoga boljeg od mene, a ne curu koja ga vara, curu koja će ga uvući u svoj mrak.

Napravila sam sran*e, opet

Odlučila sam da ću se promijeniti i biti predana. Onda sam ga opet prevarila. Lika sam znala otprije, dugo smo očijukali, a onda smo se jedne večeri napili. Mislila sam da se više nećemo vidjeti pa sam ga pozvala k sebi doma. Seks nije bio dobar. Čim je otišao preplavilo me grizodušje. Nikad mu se nakon toga više nisam obratila.

Mjesec dana nakon toga moja se situacija ozbiljno zakomplicirala. Bila sam trudna. Shvatila sam da ne znam tko je otac. Moj je dečko bio predivan kad sam mu rekla za trudnoću, a podržao me i kad sam odlučila da ću pobaciti, što je situaciju učinilo milijun puta gorom.

Nikad više

Dvije godine nakon toga priznala sam dečku svoju prevaru. Često sam o tome razmišljala prije, ali su me prijatelji uvijek odgovorili. Te dvije godine potpuno me izjedala savjest.

Bili smo zajedno na godišnjem, kad sam mu rekla. Sjedili smo u nekom restoranu i jednostavno sam pukla. Bio je osupnut jer smo se baš ugodno družili, ali je to jako dobro prihvatio. Bilo mu je drago što sam mu sve priznala, a rekao mi je i da je znao da sam prvih par mjeseci naše veze bila u nekoj čudnoj fazi te da je siguran da danas to više nikad ne bih napravila.

Jednostavno više nisam mogla to držati u sebi. Prvo mi je bilo krivo što mu nisam rekla prije jer je to toliko dobro podnio, ali sad shvaćam da sam jednostavno ja morala biti spremna priznati mu svoju nevjeru.