Na najavu dolaska vrhunskih europskih istražitelja u BiH valja znati da je oko ubojstva Davida Dragičevića njegov otac već istražio i čak procesno obradio ključne dokaze i činjenice. U postojećem krivičnom predmetu “teškog ubojstva”, po prijavi Davora, potrebno je samo primijeniti zakon i pravila struke, a što su zločinci i saučesnici od starta spriječavali. Govorim o krivičnom predmetu broj T12 1 KTK 0000686 18 (naziv” Želimir Lepir i drugi”), u kom je davno utvrđen pravni osnov za određivanje pritvora okosnici zločinačkog udruženja: Lepiru, Vreći, Lukaču, Iliću i Ćulumu. Poslije toga pritvaranje kojekakvih Rađena, Ćuluma, Borkovića i sličnih, kao i njihovih policijskih saučesnika, tek je pravna tehnikalija. I opet na osnovu onoga šta je Davor davno istražio i otkrio. Vrhunac Davorovog pravnog okršaja u stvari slijedi spram Dodika, Cvijanovićke i Čubrilovića, piše Borislav Radovanović za portal Dnevno.ba
Ključni krivičnoprocesni elementi ubojstva Davida Dragičevića davno su procesno utvrđeni tako da ovdje nije problem u domenu dokaza, činjenica i saznanja. Svojim procesnim djelovanjem ovaj roditelj do nogu je potukao sve koji su pokušali prikriti ubojstvo njegovog sina. Svoju krivičnu prijavu zadokumentirao je do osnova za određivanje pritvora dvojici tužitelja i trojici policijskih moćnika. Primarni osnov za određivanje pritvora jeste da ih se spriječi u daljnjem vršenju produženog krivičnog djela, a potom i u prikrivanju i uništavanju dokaza, utjecaju na svjedoke, pa sve do ometanja istrage i spriječavanja dokazivanja.
Montirani postupci i progon Davora Dragičevića pokrenuti su samo kako bi Lukač, Lepir, Vrećo, Ilić i Ćulum spriječili da ovaj svojim svjedočenjem i uvođenjem dodatnih dokaza nepobitno utvrdi osnovanost njihovih lišenja slobode i pritvaranja od strane Republičkog javnog tužiteljstva RS. Posebice nakon mog svjedočenja u tom predmetu, a koje je u stvari bilo tek “priprema” za Davorovo svjedočenje, pa i onih sedam svjedoka predloženih Davorovom prijavom iz kolovoza prošle godine.
Dakle, ovdje nije problem u postojanju pravnog osnova, nego u teškim zloupotrebama državno-represivnog aparata od strane pomenutih moćnika. Uloga dolazećih europskih istražitelja samo je u tome da osiguraju zakonitost u daljnjem radu tužiteljskih i sudskih tijela, da se poštuju zakonske odredbe i pravila struke. Prvi korak ka tome jeste pritvaranje pomenutih članova zločinačkog udruženja.
Na drugom koraku slijede lišenja slobode Rađena, Ćuluma, Borkovića i druge “buranije”, pa sve do službenih lica koja su (sa)učestvovala u onakvom skandaloznom uviđaju i još crnjoj obdukciji. Postoje referentni dokazi da su predmeti iz kuće Rađenovih i Davidov telefon (prethodno otet) podmetnuti u Karanovom zavodu neposredno prije Davorovog dolaska radi identifikacije i početka obdukcije. Neki su već uvedeni u krivični predmet, a znamo gdje se nalaze oni ključni i nepobitni. Oko toga sve je Davor davno istražio i otkrio.
Kada su u pitanju ti nižerangirani “vojnici” zločinačkog udruženja potrebno ih je samo suočiti s dokazima i činjenicama da bi uslijedilo “horsko pjevanje” istine. Nakon bar tisuću krivičnih predmeta, često i profesionalno zahtjevnijih od ubojstva Davida Dragičevića, znam kako te stvari idu u praksi. Upravo od te kategorije doći će i informacije o direktnim počiniteljima ubojstva, a što i jeste cilj svake istrage. Doduše, moram ponoviti ranije procjene da “ključ zločina” je u rukama Darka Ilića, odnosno njegove volje da u tom predmetu zatraži status “svjedoka-pokajnika”. Davoru Dragičeviću je odlično poznato na što ovdje aludiram!
U daljnjem valja opservirati i kategoriju političkih i institucionalnih moćnika koji su omogućili da se spriječavanje istrage i dokazivanja ovog zločina nezakonito i ovako brutalno čini punu godinu. I na toj dimenziji problema ključne stvari su davno istražene! Posebice oko uloge Milorada Dodika, Željke Cvijanović i Nedeljka Čubrilovića.
Točno se zna na koja “škakljiva pitanja” mora odgovoriti Milorad Dodik, pa sve do suočavanja sa svjedocima Davorom i Suzanom. Umislio je Dodik kako su roditelji dan nakon pronalaženja mrtvog tijela najranjiviji i pogodini za njegove manipulacije. E tu se gadno prevario i sad mu valja štošta objasniti – normalno kroz tužiteljsko saslušanje!
Na kraju moramo se dotaći i onako brutalnog policijskog progona zajednice “PRAVDA ZA DAVIDA”. I na tom planu Davor posjeduje osnovne informacije o spornim dešavanjima kakvima uvodi bar pedeset svjedoka-oštećenih. Da, najmanje pedeset (50)! No, pitanje je: kakvih svjedoka? Svi će nastupiti s konkretnim materijalnim dokazima nezakonitih hapšenja i procesuiranja, dokumentima, audio i video zapisima, fotografijama, pa sve do medicinskih nalaza zadobijenih povreda. Da li će takav protupravan napad na civile pravno biti okvalificiran kao “zločin protiv čovječnosti” ili kao neko drugo krivično djelo u ovom trenutku je irelevantno. Ključno je da je zločin počinjen, da imamo referentne dokaze, te da postoji osnov za pokretanje istrage!
Zasad toliko!
